Drugovi me molili da joj ledja okrenem, sestra mi zabranila da joj ime spomenem.
Drugu moli i meni nista ne govori.
Dunavom će možda plovit lađerntamo-amo kako se ko snađerna ja ću negdje gledat u daljinurni sve više tražiti tišinu.
Duša kida sernkida se na čestice.
Dvije suze pale surndvije suze ledenerndvije suze znale surnda odlaziš od mene...rn
Ej kavano, ej kavano, tugo moja, moja rano ej kavano sva od zlata.
Èovjek koji nema nadzor nad sobom, nije slobodan.
Èujem tvoj glas, kao da anðeo uzdiše.
Èujte moju pjesmurnèujte moju tugurnnikad ovo srcernneæe ljubit' drugurnèujte moju dušurnkako za njom plaèernjoš mi njene oèirnsve na svijetu znaèe.
Evo idu svatovi, moju dragu vode, njište konji kićeni, blatnim šorom hode, vesela ih pjesma prati, zvone tambure kao ruža bez vode, ja ću uvenut bez nje.rn
Evo putujem, pomalo tugujem,rnpišem pisma pa ih spaljujem.
Evo širim ruke ove,još ti duša ime zove,a u srcu vječna zima,minuta traje sto godina.
Evo stigao sam, noć me dovukla do tvog praga, do tvog jastuka da te budim, da te ostavim, da ti mladoj srce razlomim.
Gdje da krenem u ovom gradu ludila,i gdje god skrenem ovaj grad me ubija.
Gdje da osvanemrna da te više ne tražimrnu drugim ljudimarngdje da odem da te ne volim...
Gdje nema tuge nema ni sreće. Gdje nema tebe meni se neće.rn
Gdje si majko sad da vidišrnmoju bol dovjekarncjeli život voljela samrnsamo jednog ćovjeka...rn
Geni, geni kameni vatra gori u meni geni, geni kameni takvi smo mi rođeni uzmi ili ostavi.
Gledala sam cigane sviračernkako pjesmom svate ispraćajurnbolna suza uspomenu budirntrebalo je meni da sviraju.
Gledam drinu,njene vode hladne,zbogom voljeni moj grade.rn
