Tuga dođe pa me prođernal me ti ne prolazišrnprođe ljeto, jesen stižernal mi ti ne dolaziš.
Tuga moja nema riječirnnek me boli,nek me liječirnjedini,otvaram prozorernnoćas dođi mi...
Tvoj parfem na darrnnaša soba i Hvar rnsve miriše na te' rnnovo svitanje i staro pitanjernšto te nema, nema?
Tvoj sam čovjek, biće blamrnako sutra prolupam...
Tvoja je ljubav kao slijepi mišrnkad vidiš svjetlo poludišrnuvijek mi dođeš kao Božji mačrnza ljubav daješ plač.
Tvoja španjolska uspavankarnZaljubila sam se u svetog Pedra.
Tvoje su usne kao rani mrazrnželja ih lako otopirnnaša je ljubav kao igrokazrnuvijek te zabavi.
Tvrda je kora od kruharnšto tjera nas na dalek putrnal' osmijeh od uha do uharnuz tebe bih mogao svud.rn
U dobru biću dobarrnu zlu još dva put boljirnbiću ja...rn
U inat sebi ja neću pastirnna koljena,bez glasa,jer to nisam ja....
U kraljevstvu su svi podanici osim kralja mogući urotnici.
U meni još tuge ima previšerndovoljan broj da znam da nisi mojrntrebaće vrijeme da se izbrišernsa srca svaki dodir tvoj...
U meni su svi slapovi,sve kiše od postanka,gromovi i munje.Sve se to pretočilo u mene,rasplakalo,rastužilo,skamenilo i samo želim da mi oči zgasnu...
U moju kosu si se zapleornza kozu se zalijepiorntisuću puta negdje krenuornuvijek se vratio.rn
U nedjelju i ja bijelo oblaćimrnda te brže prebolimrni što prije zaboravim...
U neprestanoj mijeni stvari i najjači bi mogli zatrebati pomoć najslabijih.
U ovom vremenu Europa proživljava duboku krizu na misaonom i moralnom planu. Uzrok te krize su razna filozofska i ideološka mišljenja i tumačenja samoga čovjeka koja odbacuju punu istinu o čovjeku koju crpimo samo iz vjere u Božju riječ. Vrijednosti koje ostvaruju čovjekov život u punini i cjelovitosti njegova bića i smisla, imaju svoj nepresušivi izvor u Objavi Božjoj koju nam Crkva neumorno predaje i tumači.
U srcu mome rndobro si čuvan, siguranrni nikad nećeš naći izlazrnjer to je Alkatraz.
U srcu mome rnvladaju hladni zidovirni niko ne može do menernsamo možeš ti.rn
U svakom gradu jedno srce slomljeno.
