Več sto putarnkako sunce zađjerna moja te suzarnjoš uvijek ne nađje.
Većina ljudi pricjenjuje donošenje odluka,a potcjenjuje upravljenje njima.
Večina ljudi se pokorava zabranama,prije svega onim spoljašnim,i to samo dok je pod prinudom,i dok se plaši.One unutrašnje zabrane teško ko uspijeva da realizuje.
Velika škola poniznosti je kada stalno moramo s velikom mukom raditi stvari, koje na kraju ispadaju vrlo nesavršene.rn
Vertigo je sukob između straha od pada i željom da padne.rn
Vi budite to što jeste ,i na kraju,ako vi nevjerujete u to,onda nitko drugi neće vjerovati.
Vi hoćete živjeti “u skladu s prirodom”? O, plemeniti stoici, kakve su to himbene riječi! Zamislite biće kao što je priroda: rasipno preko svake mjere, isto tako nemjerljivo ravnodušno; bez svake svrhe, obzira i nakane; bez milosti i pravde; plodno, a očajno i nesigurno u isto vrijeme. Zamislite samu ravnodušnost kao moć… Kako biste mogli živjeti u skladu s ravnodušnošću?
Više nego muškarac za sebe, žena čvrsto vjeruje da bez svojih proroka ne bi mogla imati ni dana zadovoljstva i da bi je veliki broj vrlina samo osiromašio, kao što alkoholičar vjeruje da bi umro bez svoje čaše, i kockar bez svoje kocke.
Više sreće drugi put, ali drugi put neće opet biti prilike.rn
Vjeruj meni kad ti kažemrnda si samo za mene.
Vodi me pjesma, ukleti trag. U oku lađa, jedra od pruća, pred njima bezdan, za kormilom crni vrag.
volim putovati,zato mnogo putujem.
Vratite se u slobodi stazom koja kući vodi.
Vrh izgleda kao da para nebo,a put koji vodi do vrha nazvan je istrajnošću.
Vrijeme je najduža udaljenost između dva mjesta.
Vrlina je obuzdati jezik.
Vrlo sam oprezan da kažeš tko će i tko ne će ići u raj. Ne znam.
Za džabe sam išo preko barernNiko nema prebijene pare.
Za slobodu plaćaš čitavim sobom – to dakle nazivaj slobodom, možeš, plaćujuć stalno, uvijek iznova posjedovat sebe.
Za srećom tragamo, tražimo je, lutamo, čekamo, a tuga dolazi sama, nezvana.
