Prvo buđenje naroda - rase preko heroja, bogova i pjesnika vječni je vrhunac.
Psovača tek sam pjesnik jarni zasad ništa više
Pukotina ima svaki život,rnkroz koje bližnji radoznalo zure,rnmotreći naše dane što se žure.
Rasut u komade, vezan samo pjesmom sebi i životu tražim smisao i lijek.
Razboljeh se, bol bolujemrnništa za te, ja ne čujemrnpa te zovem, cvjete plavirndođi dušo, da ozdravim.
rnApokalipso sviraju, crni i znojni anđeli, s cvijetom u kosi, ritam te nosi, dobit ću sve što zaželim.rn
rnZar ova balada samo za nas dvojernperom ćežnje moje je pisana.
S junaštva njina dašto da se jedimrnI pitam: što za pjesmu su im dali,rnDa barem znam - što kao pjesnik vrijedim? rnAl ne, ne! To ih pitam tek u šali - rnA ja æu dalje sitne pjesme presti,rnDok narod mi se drijeman ne osvijesti!
S tvojih prozora druga muzikarnodskora se èujerni kao zreo nar, pukla je stvar.rn
Šaban mi je obećao datirnsamo mora Gocu pitati.
Sad bih ti dijelio komplimenternali se ljudi uvijek kasno sijeternkad povrjede one koje volernda odu dozvole.
Sam za volanom vraćam se kući trista konja me nosi al' ipak nešto me mući.rn
Samo da ne poludimrnsamo da ne naudimrni sebi, i svima, i sviraèimarnšto ne znajurnpa mi sviraju pjesmu ljubavnu.
Samo tren je stajala na pragurnmoje ruke poslje su za njomrnželjan njenih nježnih milovanjarnna rukama je unese u svoj dom.rn
Sanjao sam crnu pticu rnkako leti iznad našeg krova rnneko tvoju pjesmu pjeva rni u pjesmi neka ljubav nova.
Sanjao sam da sam s tobom biornnoć je bila vrela, drhtala si cjelarnnjezno sam te ljubio.
Slijedi svoje snove.
Slušala sam tvoju pjesmu ispod prozora,koja mi je jedne noći srce ukrala.rn
Smara me i onaj sto prića bajke,rna u ilegali sluša narodnjake.
Smrt radosti polako truje.
