I volimo sjever i jugrni štikle na asfalturni ljubimo istok i zapadrni srce u kamenu.
I za tisuću godina čovjek će isto ovako uzdisati: „Ah, teško je živjeti” –i u isti mah ovako isto kao i sada, bojat će se i neće htjeti umrijeti.
Idi, zauvijek zalupi vratimarnIdi, pusti da borim se satimarnživi i s drugim dijeli svernal' ne zaboravirnda netko volio te je.
Imali bismo više mira kad se ne bismo opterećivali onim što govore i rade drugi.
Ispod ove mlitave vanjštine krije se golemi nedostatak karaktera.
Ja bi s tobom uvijek sve rnsve bi bilo kad bilo jernda me želja nikad nemine rnmeni s tobom uvijek dobro je...
Ja hoću, ja mogu, ja smijem – ponavljam silazeći niz stepenice, a znam da hoću ali ne mogu, i ne smijem!
Ja sam pisac koji se događa samo za crtanje.
Ja te nikad ne bih zvao, ja bih srce drugoj dao, tebe nikad ne bih zvao.
Ja, Hamza Humo, kovač vjetrova sanjarnI sijač u vječnost proćerdanih dana,rnJurišam na stvarnost,rnPrelazim bojišta,rnIskrivih koplja, izlomih štite.rnSrce mi raste k'o mesnat cvijet,rnK'o rana iz koje krv teče.rnJa ne znam gdje će me ostavit' dan,rnA gdje zateći veče.
Jedna od velikih stvari o internetu je da možete pročitati ono što svatko ima za reći o svemu. To je fascinantno mi, kritike oko humor strane ljudi koji imaju smisla za humor.
Jedno je svojstvo genija u tome da njegova misao ne kroči putevima što ih je utrla gomila.
Jer ja čisto sumnjamrnda nam spasa imarnmi glumimo pred sobomrni pred ljudima.rn
Još nisam čula da je muškarac pitao za savjet kako uskladiti posao i obitelj.
Još uvek dišem samo da bih te udahnuo..
Jutro miriše na grijehrnljeto je.
Kada voliš vjeruješ u čudarni za sve ima ljekarni sljepa žena vidi lice svojernna licu voljenog čovjeka...rn
Kako bilo nam je prije, sve te naše godinernmešanje, zezanje, dobro nam je poznatornnikada dosadno, bilo je prelepornAli nočas se rastajemo.
Kako će drugima upravljati onaj koji ne zna upravljati sam sobom.
Kamen ne opada.
