Mislio sam da je umjetnost glagol, a ne imenica.
Mnogi griješe iz straha da ne pogriješe.
Mnogo je toga u nama Što se ne može dokazati, ali se može doživjeti.
Mnogo, to je svakog dana po malo.
Moći nije isto kao i morati. Ali ako i možeš i moraš, nema isprike.
Moglo bi se, i pokušati jahati dva konja, kreću ću u različitim smjerovima, kao da se pokušavaju održati u jednakom snagom dvije suprotstavljene ili kontradiktorne skupove želja.
Moj je život bio vrlo agresivan.
Moj otac je bio bankar, ali je bio neovisan duh. Bio je vrlo dobar pijanist i jako puno u glazbi.
Moj prvi muž me upoznao kao karijernu ženu, a drugi je, previše. Bila sam sretna.
Moj prvi poziv bio je ples.
Moj tijek istrage je daleko od opsesije, ali je izvrsna prilika pružiti platformu za primjenu moderne znanosti na vrlo stare, vrlo vidljive slučaje, u nadi da možemo naučiti nešto što bi moglo pomoći u rješavanju suvremenih djela.
Moja definicija dobrog hotela je da je to mjesto u kome bih poželio ostati.
Moja karijera? Ne razmišljam o tome kao o karijeri.Umjetnost i glazba i sve one stvari koje sam stvorila samo su dio mene.
Moja majka je učila javnu školu, otišao na Harvardu, a zatim je dobio tu njezinu gospodaru, a učio peti i šesti razred u državnoj školi. Moj tata je imao više radničke klase stil života. On nije išao na fakultet. Bio je automehaničar i barmen i domar na Harvardu.
Moja majka me nikad nije na grudima hranila, ona mi je rekla da sam joj se svidjeo kao prijatelj.
Moja pamet je poput tvojih nogu,bilo bi sebično od mene da je zadržim skrivenom.
Moja su književna djela malobrojna, a sadržajem i obujmom skromna – moj vanjski svijet pak protekao je mimo, ne izlazeći gotovo nikad iz moje prve i druge obitelji.
Moja vjera mi pomaže shvatiti da okolnosti ne diktiraju moju sreću, moj unutrašnji mir.
MOJE DRUGO LICE MNOŽINE JE PRVO LICE JEDNINE ONIH KOJE VOLIM.
