Žali nam se jedan prijatelj: Ja sam lud što sam glup pa uvijek ispadnem blesav.
Zamislite koja bi tišina nastala kada bi ljudi govorili samo o onome što znaju.
Zamišljao sam ovaj trenutak već dugo vremena.
Zapamti,sve što nudim je istina.Ništa više.
Započnite svaki dan s osmijehom i završi s tim.
Zar ne znaš da sam zdrav i ozbiljno sad, da ja nisam luđak u ludi stane, ali razuman čovjek bori za svoju dušu?
Zašto da brine šta drugi ljudi misle o meni,ja sam što jesam i ono što hoću da budem.
Zašto ga je voljela? Radoznala budalo, šuti! Zar je ljudska ljubav ovisna o ljudskoj volji?
Zašto sve što dobro je tako brzo nestane nekad zaboli, a nekad ne..rn
Zašto?Zato što vjerujem u nešto u što ti ne?
Zato se pitam: da li je ovo bio rat?
Zaustavite davanje besmisleni pohvale i početi davati smislene akcije.
Završilo se kao da nikada nije ni bilo. A bilo je.
Zdravo stranèe, kako si? Oseæam se kao da stojim vani i gledam unutra, u nered koji smo ostavili iza nas.
Želim da mi vjeruješ.
Želim drugu sudbinu neki bolji svijet gdje on kraj mene diše.
Želim samo da mi se nakon svega kaže u lice jesam li još potreban hrvatskom rukometu. Svi imamo svojih grijeha i slabosti i pošteno je obrazložiti zašto je netko potreban, a zašto nije.
Žena dobro zna da je slaba samo kada voli.
Žena nema osjećaja odgovornosti kao ni dijete; i ona se brani suzama, a ne time što pokušava razuvjeriti. Ali i kad moli za oproštenje, to ne znači da priznaje krivicu, nego izbjegava grube scene.
Ženama je potreban samo jedan mali znak, nagovještaj, jedan mig, nevidljivi detalj, sitan povod, a zatim sve rade same, vole, pate, nadaju se, maštaju, i plaču.
