Ove ću dane pamtiti više se neće vratiti.
Ovo je našernnajslađe ljeto.
Ovo je priča, o starom žigolu razuzdanoj, ludoj sex mašini Sodoma i Gomora nisu ništa šta je taj doživio.
Ovo je zlatna zemlja kao Eldorado sa svih strana svijeta dolaze nama rado. Naša sreæa je neopisiva.
Ovo nije bio takav, poznati rat.
Ovo su dani kada sve čini se sve je moguće.
Ovog' jutra rnsunce izlazi sa zapada.
Ovoj igri uvijek zna se kraj,rnnemam ništa protiv,rnali znaj, znaj, znaj.
Pa deèko, zaboravi sve o svijetu , jer veceras cemo biti samo ti i ja .
Pa eto, mogu ti reći da mi nedostaješ i večeras. Ništa više nego prethodne večeri. I ništa manje od sljedeće večeri. Ali neću ti to reći. Naravno da neću. Osjetit ćeš ti to već sama. Kao što i ja osjećam da negdje nekome nedostajem...
Pa ipak zviždim đačku ariju lijepu rns rukom u praznome džepu. rnrnJer negdje u suncu, teška, još neobrana rni moja se svija grana.
Pa ja vjerujem da postoje ljudi koji su redovito negativni i depresivni i uzeli su suprotan pristup, jer oni zamišljaju najgore, a njihove misli postaju sve gore i gore...rn
Pepeljuga je izgubila cipelu.Baš šteta.A ona je izgubila srce i nema princa da joj ga vrati.rn
Pesimista tvrdi da su sve žene dostupne. Optimista to ne misli, ali ne gubi nadu.
Pet minuta bez tebe je mnogo, što ne mogu sjenka postati tvoja.
Pisala sam duga pismarntebi, preko morarni u njima ceznju slalarnusamljenih zora.
Pisanje je čežnja za dijalogom.
Pitat ćeš me: da li mi je teško u zemlji kamenja, leda i siromašnih ljudi? Pitat ćeš me: zašto sam opet na sjeveru kad ima krajeva gde se gazi cveće, gde sunce i stijenu može da užari, i čovjeku pravo u srce sija! Zašto! Zato što volim muku i anatemu. Volim kad treba skakati za svaku mrvicu života i uspjeha. Volim kad čovjeka iz dana u dan glođe neki strah, a čovjek se ume iscjeliti; kad mu aveti svaki dan nešto uzmu, a on se ume odreći. Volim onoga koji kamen ore a ipak ima kruha. Onoga koji kaže da je sramota uvući jedrilo kad zatrube vjetrovi i bure, i koji otvorenih očiju smije da gleda kako u pjeni talasa kotrlja brodolom.
Plakala sam što nisam imala cipele, dok nisam vidjela čovjeka koji nije imao nogu.
Plakao si, molio si, kada sam ti rekla zbogom. Kad bih mogla da te vratim, kleknula bih ja pred tobom!
