Ko nije sa mnom protiv mene je.
Ko zna da ne zna-najveći je;ko misli da zna-ograničen je;ko prepoznaje svoju ograničenost-nema granica.
Krist i Crkva: Da je podnijeti zahtjev za razvod braka na temelju okrutnosti, preljub i dezerterstva, vjerojatno bi dobili jedan.
Krist i danas pati naroèito u muèenicima i kršæanima koji podnose progone i diskriminacije, u bolesnima i nemoænima.
Krist je došao na svijet da nas oslobodi od grijeha i lažne draži planiranja života bez Boga. On to nije uèinio snažnim proglasima, veæ osobnom borbom protiv napasnika, sve do križa. Taj primjer vrijedi za sve: svijet se poboljšava polazeæi od nas samih, mijenjajuæi, Božjom milošæu, ono što ne valja u našemu životu.
Kršćanin može biti prorok, svetac, svećenik, kralj, general, ministar, funkcionar, predstavnik bilo koje vlasti, žandar, krvnik, plemić, buržuj koji izrabljuje ili podređeni seljak, silnik ili potičinjeni, ali nema prava da se naziva čovjekom, zato što čovjek stvarno postaje tek onda kad poštuje i voli ljudskost i slobodu svih, i kad njegovu slobodu i ljudskost poštuju, vole, potiču i stvaraju svi ostali.rn
Lijenčina je sam sebi na putu.
Liturgija je zaista izvor i središte života Crkve. Stoga je Crkva u liturgiju sabrala svu svoju pobožnost i izražava je mnogostrukim nadahnućima ljepote i dostojanstva. Arhitektura, slikarstvo, skulptura, glazba u liturgiji crpi svoja najuzvišenija nadahnuća i izraze."
Ljubav je najteži sat u kršćanstvu; ali, zbog tog razloga, to bi trebalo biti najviše naša briga za to saznali.
Ljubiti znači željeti bližnjemu sve ono što vjerujemo da je dobro i to zbog ljubavi prema njemu, a ne zbog sebeljublja.
Ljudi ne dolaze u crkvu za prečamence, naravno, ali maštaju o Bogu.
Meni je drago, samo se bojim iz kog kontekstu su me ljudi prozvali čudotvorcem. Jer, ponavljam, svaki svećenik, koji je do kraja s Bogom svezan, jest čudotvorac. Ja sam svećenik i ništa više i ništa manje od toga!
Među velikom većinom naših vjernika, naših prognanika, postoji raspoloženje za opraštanje i pomirenje, a to je znak izvršenja junačkog ćina vjere.rnObitelj koja živi samo u materijalnoj perspektivi uspjeha, dobara, užitka gradi na pijesku. Zato je obitelj postala nestabilna, nema požrtvovnosti, nedostaje joj dimenzija vjere. Nije prisutan Bog u savjesti, mislima, srcu. Čovjek ne može ostvariti sebe ako mu Bog nije vertikala, svjetlo i snaga.
Međutim, dok ovdje s kršćanskim pijetetom molimo, spominjući se žrtava ustaškoga režima, s ovog mjesta dižemo svoj vapaj i za istinom o žrtvama komunističkoga režima, jer nažalost još uvijek se u nas taji, skriva i niječe zločin komunizma učinjen tijekom rata, poraća i sve vrijeme njegove strahovlade. Postavlja se pitanje zašto, i poslije devetnaest godina od demokratskih promjena, još uvijek nema popisa žrtava komunizma, ni dužnih obilježja, niti doličnih spomena? Tko to priječi, tko se tome suprotstavlja?
Mnogi ljudi ne slušaju s namjerom da razumiju, oni slušaju isključivo kako bi mogli replicirati.
Mnogo se crkava nisu se preselile u skladu s vremenom.
Mnogo se lakše živi, mnogo se više može snositi i čitav se život sasvim drukčije promatra, ako je u nama radost. (…) Radost nije izvan nas. Radost je u nama, ako je Bog u nama. Takva se radost ne može izgubiti. Njezin rast ne može nitko ugušiti.
Moj djed je bio propovjednik.
Moj um je moja crkva.
Moja tuga je val velike tamne, nepoznate snage koje gura iz nemjerljivih dubine.
