Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju.

Žena, sreća i vjetar kratko traju.

Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.

Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.

Lud je onaj koji se želi odreći onoga što ima, nadajući se da će dobiti ono što nema.

Umjerenost u svemu.

Neispunjavanje želje je patnja. Mudro je ne željeti.

Da je šutnja snaga, a govorenje slabost, vidi se po tome što starci i djeca vole pričati.

Mašta je važnija od znanja.

Svijet je najgori tumač istine.

Zlonamjernog prijatelja treba se bojati više nego divlje zvijeri; zvijer će vam možda raniti tijelo, ali zao prijatelj će vam raniti duh.

Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je naći voljenog koji te voli.

Izvor naše sreće je u subjektivnim osobinama: plemenitom karakteru, poduzetnom duhu, sretnom temperamentu, vedrom umu i zdravom tijelu.

Oni su se smijali meni što sam drugačiji, a ja sam se smijao njima što su svi isti.

Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!

Sretan je tko zna voljeti.

Gdje su potrebne ruke, riječi su suvišne.

Pravi se prijatelji u nevolji poznaju.

Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.

Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.

Četiri stvari koje se ne mogu vratiti: - Izgovorena riječ - Izbačena strijela - Protekli život - Propuštena prilika

Ako šutiš - šuti iz ljubavi;rnako govoriš - govori iz ljubavi;rnako opominješ - opominji iz ljubavi;rnako opraštaš - opraštaj iz ljubavi.

Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.

Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da nas ni svojom smrću ne mogu obeshrabriti.

Bolje je poslovati s ljudima koji nešto žele nego s onima koji su postigli što su htjeli.

Zlobnik može promijeniti izgled, ali ćud nikada.

Kad nemaš ništa za reći, ne govori.

Dođi, zaboravi, nudim ti noći čarobne I buđenja u postelji punoj šećera Ispred mog prozora drvo divljeg kestena Puno plodova koje nitko ne treba

Zlato moje, prehladio sam se, sreća da se nisam upiškio

Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!

U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno

Anđeli nek' te čuvaju kada vrijeme oboli Da li čovjek sve, baš sve, na kraju preboli