„Engleski pjesnik Sheli je pisao da su san i smrt djeca tamne noći. Na sjeveru, kad nastanu mjesecima dugi dani ili bele noći, bogme se i san i smrt dešavaju pri osvjetljenju, Mučno je to. Sjeverno osvjetljenje ne samo da čovjeku svjetli, ono čovjeka gleda i vidi kao neko nad prirodno oko. Čovjek se i na to strasno zagleda, i samo gleda. Vid živi u čovjeku odjeljenim životom, i to užasno muči. Čovjek se divi, boji se i muči se. Jesu li te raskošne boje na nebu zračne varke, ili su to neke stvarne – mi, ljudi, neobično volimo i cjenimo reč stvarno – neke stvarne objektivnosti. Mali čovjek, čovjek s juga naročito, koji tu sjevernu svjetlost ne shvata, osjeća pod njom i pred njom neku raskošnu, neku uzaludnu svečanost. Što je to? Možda će malo posle početi novo stvaranje sveta. Možda se to mi, ljudi, preobražavamo...”

Isidora SekulićSrbija · 16. 2. 1887. – 5. 4. 1958.