„Pravni koncepti (na primjer, korporacije ili subjektivna prava vlasništva) su nadnaravne pojave koje nemaju dokazivo postojanje osim u očima vjere. Pravna pravila, koja upućuju na ove pravne koncepte, nisu opisi empirijskih društvenih činjenica (poput običaja ljudi ili običaja sudija) niti iskazi moralnih ideala, nego su radije teoreme nezavisnih sistema. Slijedi da pravni argumenti nikada nisu opovrgnuti moralnim principima, niti ikad empirijskim činjenicama. Jurisprudencija, onda, kao autonomni sistem pravnih koncepata, pravila, i argumenata, mora biti nezavisna kako od etike i takvih pozitivnih nauka poput ekonomije ili psihologije. U konačnici, to je specijalna grana nauke transcendentalne budalaštine.”