„"To je velika avantura promatrati svemir, izvan čovjeka, razmišljati što bi bilo kao bez čovjeka, kao što je bio u velikom dijelu svoje duge povijesti, a kao što je to u velikoj većini mjesta. Kada se to objektivni pogled konačno je postignut, a misterij i veličanstvo materije u potpunosti poštovati, da se onda okrenuti objektivnu oči natrag na čovjeka gleda kao stvar, kako bi vidjeli život kao dio ovog univerzalnog otajstvu najvećom dubinom, je osjetiti iskustvo što je vrlo rijetko, i vrlo uzbudljivo. To obično završava u smijeh i užitak u uzaludnosti pokušavajući shvatiti što to atom u svemiru je to stvar-atomi znatiželje-da gleda na sebe i pita se zašto je to pita. Pa, ti znanstveni pogledi završiti u strahopoštovanja i tajanstvenosti, izgubila na rubu u neizvjesnosti, ali čini se da se tako duboko i tako impresivan da je teorija da je sve uređeno kao pozornica za Boga gledati čovjeka borbu za dobro i zlo čini neadekvatna. Neki će mi reći da sam upravo opisao religiozno iskustvo. Vrlo dobro, možete ga nazvati ono što će. Tada, u tom jeziku rekao bih da je mladićeva vjersko iskustvo je takve vrste da pronađe vjeru svoje Crkve neadekvatna opisati, obuhvatiti tu vrstu iskustva. Bog crkve nije dovoljno velika.”

Richard FeynmanSAD · 11. 5. 1918. – 15. 2. 1998.