Četiri stvari koje se ne mogu vratiti: - Izgovorena riječ - Izbačena strijela - Protekli život - Propuštena prilika

Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.

Zlobnik može promijeniti izgled, ali ćud nikada.

Bolje je poslovati s ljudima koji nešto žele nego s onima koji su postigli što su htjeli.

Neispunjavanje želje je patnja. Mudro je ne željeti.

Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.

U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno

Izvor naše sreće je u subjektivnim osobinama: plemenitom karakteru, poduzetnom duhu, sretnom temperamentu, vedrom umu i zdravom tijelu.

Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je naći voljenog koji te voli.

Mašta je važnija od znanja.

Da je šutnja snaga, a govorenje slabost, vidi se po tome što starci i djeca vole pričati.

Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.

Ako šutiš - šuti iz ljubavi;rnako govoriš - govori iz ljubavi;rnako opominješ - opominji iz ljubavi;rnako opraštaš - opraštaj iz ljubavi.

Kad nemaš ništa za reći, ne govori.

Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da nas ni svojom smrću ne mogu obeshrabriti.

Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!

Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!

Sretan je tko zna voljeti.

Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.

Zlonamjernog prijatelja treba se bojati više nego divlje zvijeri; zvijer će vam možda raniti tijelo, ali zao prijatelj će vam raniti duh.

Pravi se prijatelji u nevolji poznaju.

Gdje su potrebne ruke, riječi su suvišne.

Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju.

Lud je onaj koji se želi odreći onoga što ima, nadajući se da će dobiti ono što nema.

Umjerenost u svemu.

Žena, sreća i vjetar kratko traju.

Svijet je najgori tumač istine.

Dođi, zaboravi, nudim ti noći čarobne I buđenja u postelji punoj šećera Ispred mog prozora drvo divljeg kestena Puno plodova koje nitko ne treba

Anđeli nek' te čuvaju kada vrijeme oboli Da li čovjek sve, baš sve, na kraju preboli

Oni su se smijali meni što sam drugačiji, a ja sam se smijao njima što su svi isti.

Zlato moje, prehladio sam se, sreća da se nisam upiškio

Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.