„Ljubav bez nade, ljubav koja nadahnjuje život, koja usađuje u njega klicu požrtvovnosti, koja oplemenjuje sve čine mišlju da se postigne idealno savršenstvo. Da, anđeli odobravaju takvu ljepotu; ona dovodi do spoznaje Boga. Neprestano se usavršavati da postaneš dostojan onoga koga ljubiš; prinositi mu potajne žrtve; obožavati ga izdaleka; davati svoju krv, kaplju po kaplju; žrtvovati mu svoje samoljublje; ne poznavati više ni ponosa ni srdžbe prema njemu; zatajiti mu čak okrutnu ljubomoru koju izaziva u srcu; dati mu sve što želi, pa bilo to i na vlastitu štetu; voljeti što on voli; okrenuti uvijek lice prema njemu da ga slijediš; a da on i ne zna. Ovakvu bi vam ljubav i vjeru oprostila; ona ne bi vrijeđala ni ljudske ni Božje zakone i vodila bi vas drugim putem nego vaše prljave požude.”

Honore De BalzacFrancuska · 20. 5. 1799. – 18. 8. 1850.