„Amor, ludo dijete, sin Venere, njegov razmaženo derište matičnicc i odrastao zburdarnic pod ruku s lukom i strijelom, a nemir trošenje vremena zauvijek, kao s nekim jucrele, luk i bacajući pikado u svim smjerovima, a preko njih prodrijeti u srca svih vrsta dobi, bez stida radi stari, hrabri, bez straha, bez sramežljivi filozofa bez milosti prema mladima, pa čak i loša. Sgeteaz škrinje, raspaljuje svoju krv i dao mu napaljeni tako velik, da su mnogi uvrijeđeni osjećaji i spomenuti da su ti luđaci spavati, pa čak i pametna, govori ludi, znajući kako i od koga. Da su neki luđaci zauvijek ostati bez čak mogao pronaći lijek i dobiti Amor bolnice Hospital Fools (ludnica). Drugi pada u melankoliju i polako topiti i njegov kraj je život, dok su drugi, poput nedogledu koji likovac na grobovima u pjesmi ublažava bol, da kroz neke recepte, prema slici strasti, kao trava i masti: Amor bolnici jer su liječnici samo kao bol.”

Anton PannRununjska · 1796. – 3. 11. 1854.