Ja sam gotovo neprekidno, cijeli dan i cijelu noć pisac, čak, nekako, čini mi se, i ispod dana i ispod noći da sam pisac, veoma često zaboravljam da imam tijelo, da sam u njemu, da ga pokrećem, da se njime služim i, kad ovo kažem, naročito su mi s uma smetnuta leđa i potiljak
Kako li veliki pisci gledaju na male pisce? Da li onako kao što general gleda na vojnike? ili bogataš na siromahe? ili onako kao što ljepotica gleda?
O svojoj vlastitoj knjizi mogu misliti jedno, a neko drugi nešto drugo. Čak i kada živi svoju knjigu, pisac se njome ograđuje. Nije li onda slava i poznatost spisateljev paradoks?
Sinoć je u Žepču obijena knjižara iz koje je ukradena jedna moja knjiga. Sumnja je pala na oba čitaoca. Istraga je u toku.
Učio sam da u filozofiji imaju stupnjevi kao etički (čudoredni, moralni), pa religiozni pa, kobajagi, kô najviši, čisto filozofski. Ona pamet koja hoće taj, kao, viši filozofski stupanj, eno joj ga, bujrum, meni je sasvim dostatan ovaj moj, vjerski stupanj.
