Ako tu i tamo nailazimo na stranice koje preskazuju,stranice koje ranjavaju i razdiru,koje izazivaju stenjanje i suze i kletvu,znaj da one dolaze od čovjeka uspravne kralježnice,čovjeka kojem su kao jedina odabrana preostale riječi i njegove su riječi uvijek jače od strašne težine svijeta,jače od svih sprava za mučenje koje kukavice izmišljaju da bi zgnječili čudo osobnosti.
Glavno je da čovjeku nikad nije previše stalo.Sve dolazi u svoje vrijeme.
Grijeh,krivnja,neuroza-jedno su i isto,voće s drveta znanja.
Isprazniti mozak isto je toliko važno koliko i napuniti ga.
Jedino ljubavi nika ne dobijemo koliko želimo...Ali i jedino što ne dajemo dovoljno je ljubav.
Konfuzija je riječ koju smo izmislili za red koji ne razumijemo.
Seks je jedan od devet razloga reinkarnacije...Ostalih osam su nebitni.
Slava je prolazna,sramota je vječna.
U ovom dobu koje vjeruje da za sve postoji prečac,najvrednija lekcija je ta da je najteži put,dugoročno gledano,onaj najlakši.
U početku čovijek želi pristupiti izravno problemu.Što je izravniji i veći pristup,to se čovijek prije i sigurnije uhvati u paučinu.Nitko nije nemoćniji od hrabrog pojedinca.I nitko ne može izazvati veće tragedije i zbrke od takvog tipa.Sijevajući mačem oko gordijskog čvora,on obećava brzo izbavljenje.Zabluda koja se završava u moru krvi.
