Bolje je biti nesreću u ljubavi nego nesrećan u braku,al ima ljudi koji imaju oboje.
Disati,spavati,piti,jesti,raditi,maštati...sve što mi u stvari radimo je umiranje.Živjeti u stvari znači umirati.
Dobijeni poljubac nikada nije tako sladak kao ukraden.
Ko ne cjeni sebe,taj je nesrećan,a ko se precjenjuje,taj je glip.
Ljubav je kratka riječ,ali u sebi sadrži sve:ona znači tijelo,dušu,život,cijelo biće.
Mi(ljudi)samo tako slabi,bezoružani,neznalice,mali,mi ovde,na ovom zrnu blata koje se okreće,razblaženom u kapi vode.
Naš um je savršeniji od svemira:on daje život čak i onima koji više ne postoje.
Oslanjat se na talent,znači-nemati mašte.
Poljubac je besmrtan.Putuje od usna do usna,vijeka do vijeka,godine do godine.Muškarci i žene skupljaju poljupce,nude ih drugima,aonda umiru u zamjenu.
Ponekad čovjek plače za izgubljenim iluzijama sa istom takvom žalošću kao za umrlima.
Prošlost me privlači,sadašnjost me plaši,er budućnost je smrt.
Realista će,ukoliko je umjetnik,nastojati ne da nam da sliku života,nego da da viziju života koja će biti potpunija,jača i uverljiva od same stvarnosti.
Smrt je jedino sigurna.
Sve je laž,sve je moguće,sve možda da se odvede u pitanje.
