Dobre i plemenite obično veoma mrze,jer su redovno iskreni nazivajući stvari njihovim pravim imenom.
Iskrenost samo onda može koristiti ako se vješto primjenuje,ili kad joj ljudi malo vjeruju zbog njene rijetkosti.
Kada su nekoga upitali šta je najrijeđe na svijetu,odgovorio je:"Ono što pripada svima,a to je zdrav razum!"
Koliko više vodimo računa o vremenu,toliko više očajavamo što ga nemamo dovoljno,ali koliko ga više nerazumno trošimo,toliko se čini da ga imamo na pretek.
Ljubav,ljubav te je napustila,ta posljednja obmana našeg života.
Ljudi su samo onda smiješni kada žele da se čine ili da budu ono što nisu.
Otkada je nestalo heroizma na svijetu,a umjesto njega zavladao egoizam,pravo prijateljstvo,koje je kadro da se jedan prijatelj žrtvuje za drugog,vrlo je teško ostvarivo sa osobama koje imaju nekih želja i interesa.
Poštovanje je nalik na cvijet koji-kad ga jednom pogazio ili kad uvene-više nikad ne dobija prijedašnju svježinu.
Smrt nije zlo,jer oslobađa čovjeka od svih zala i ujedno mu s dobrima odnosi i želje.
Starost je najveće zlo jer lišava čovjeka svih naslada ostavljajući mu prohtjeve.Ona mu donosi sve boli.Pa ipak se ljudi boje smrti,a čeznu za starošću.
Velika je zabluda u koju svaki dan upadaju ljudi,kad vjeruju da drugi neće odati njihovu tajnu.
Zanimljivo je da se jednostavno ponašaju gotovo svi ljudi koji mnogo vrijede.Uz to je zanimljivo da se jednostavno ponašanje smatra znakom male vrijednosti.
Zapravo nije točno kada se kaže da je dosada opće zlo.Opće zlo je kada je čovjek bezposlen ili da se boje izrazimo,kada dangubi.Tada ne doživljava dosadu u obliku čame,a takva je vrsta dosade svojstvena onima u kojih duh nešto znači.
Život koji je u neprestanom radu zaista je najsretniji.Duša koja je tako obuzeta ne misli na onu urođenu čežnju koja je nikad ne bi ostavila na miru.
