Biti zaljubljen ne znači nužno i voljeti. Biti zaljubljen je određeno stanje; voljeti je čin. Stanje podnosimo, za čin se odlučujemo.
Federalizam počiva na sljubljenosti sa složenošću, za razliku od brutalnog simpliciteta koji karakterizira totalitarni duh.
Jedino zamislivo jamstvo ljubavi je u snazi odluke zahvaljujući kojoj se obavezujemo za čitav život ma što nas stiglo.
Onome tko bi o nama sudio prema našim knjigama moglo bi se učiniti da je preljub jedna od najčešćih preokupacija Zapadnjaka. Što bi se dogodilo s našom književnošću da nema preljuba? Ona živi od krize braka.
Sretna ljubav nema svoje priče. Postoje samo romani o smrtnoj ljubavi, o onoj koju ugrožava i osuđuje sam život. Zapadni se lirizam ne zanosi ni čulnim užicima, niti plodnom bračnom slogom. I pisce i čitaoce mnogo više zanosi ljubavna strast negoli ispunjenje ljubavi.
