Ako vas toliko muči vjerojatnost, zašto uopće živite? Zar nije teško povjerovati u ljubav?rn- Gospodine Patel!rn- Ne gnjavite me tolikom uljudnošću! U ljubav je teško vjerovati, pitajte bilo koje zaljubljene. U život je teško vjerovati, pitajte bilo kojeg znanstvenika. U Boga je teško vjerovati, pitajte bilo kojeg vjernika. U čemu je vaš problem s tim što je teško povjerovati?rn- Samo smo razumni.rn- I ja sam! U svakom se trenutku koristim razumom. Razum je idealan za nabavu hrane, odjeće i zaklona. Razum je najbolji instrumentarij! Nema do razuma, kad je riječ o tome da udaljimo tigrove. Samo što onomu tko je pretjerano razuman prijeti opasnost da izbaci svemir s prljavom vodom od kupanja.
Izabrati sumnju za svoju životnu filozofiju slično je kao izabrati nepokretnost za prijevozno sredstvo.
Kako? Čovječanstvo griješi, a Božji Sin otkupljuje grijehe svijeta? Pokušavao sam zamisliti tatu koji mi kaže:rn„Piscine, danas se u nastambu ljama uvukao lav i priklao njih dvije. Jučer je jedan zaklao srndaća. Prošloga su tjedna dva lava proždrla devu. A tjedan prije pojeli su rode i sive čaplje. Tko bi znao, tko li nam je smazao zlatnog agutija? Stanje je neizdrživo. Nešto se mora poduzeti. Odlučio sam da lavovi mogu ispaštati za svoje grijehe samo tako da im tebe dadem za hranu.“rn„Da, tata, sve je to posve dobro i logično, ali daj mi trenutak da se umijem.“rn„Aleluja, sine.“rn„Aleluja, oče.“
Neki od nas odustaju od života, tek uz rezignirani uzdah. Drugi se malo bore, a onda izgube nadu. A treći – među njima i ja – nikad ne odustaju. Borimo se, borimo i borimo. Borimo se bez obzira na cijenu bitke, na pretrpljene gubitke, na nevjerojatnost uspjeha. Borimo se do kraja. Nije to pitanje hrabrosti. To je nešto u nama, nesposobnost odustajanja. Možda najobičnija glupa glad za životom?
Strah je jedini istinski protivnik života. Jedino strah može pobijediti život. (...) Brzo donosimo nepromišljene odluke. Udaljujemo svoje posljednje saveznice: nadu i vjeru. I porazimo sebe. Strah, taj običan dojam, porazio nas je.
U životu je važno završiti stvari dolično, a tek tada možemo dići sidro. Inače nam ostaju riječi koje smo morali reći, a nismo, a srce nam je puno kajanja. Do danas me muči taj šeprtljavi rastanak.
