A Taša često mi dolazi u snove da mi kaže da je napokon sretna.I da ima lutkice nove,negdije gore gde nema bola.
Ali je nema, samo hladan grad i ja,opet sami okruženi zgradama.Prokleto sam od samoće umoran,ja i ovaj grad što budi ružna sjećanja.
Ali nitko se ne pita kakve snove imam kada zaspim,a ljudi vide samo ono što žele.Kada mi ne ide ništa,tad vidim tko je uz mene.
Baš mislim uspon,a ono pad i kada ću da živim ako neću sad.
Bio sam srećan kad bih je nasmijao.Ruže sam krao njoj da bih dao,a ona samo bi šutila.
Boli pa prestane, prođe i vrati se.Sve nestane,u trenu kada nas nasmiju šale blesave.Volim te izraze lica kada se veselimo,tad stvarno imamo osjećaj kao da živimo.
Bolje požuri nađi razlog za živjeti.Ne siječaš se ko si, bolje brzo se prisjeti.Pogledaj nebo,kao da smije se beskrajnim plavetnilom.Mi smo te male tačke opkoljene svemirom.rn
Da li postoji bolji svijet ili to nam je, što nam je.Ovaj pakao na Zemlji pun laži i obmane.rnrn
Dali ove zgrade zapamtit će me kad umrem,dali na nebo pratiti će me ili neće nitko doći možda svi zaborave me.
Drugom oprosti,sebi oprosti.Budi iskren barem sebi priznaj ko si.
Duša je mračna kao noć bez lampiona,kao zatočenik nekih svojih vizija,kao Indijanac kad na brdu kišu priziva.
I čuvaj razum da pobijediš sva iskušenja,i nije lako uvek igrati na kartu poštenja.
I ne znam zašto srce steže i zašto onih koje volim bježe.I ne znam ko me stvarno voli,pa se jednostavno sklonim.
I stvarno volim život ali ovdje ne živim.I trebam novo nebo ispod srce da se smirim.Iz ovog grada morat ću zauvek da odem,jer predugo sam svoju sreću tražio ovdje.
I zato teško stičem u strance povjerenje,duša zaboli kad vidim ko je na sceni cjenjen.Ulice vatrene,umjesto snova pepeo,negdje daleko sada bi tako rado odletio.
Ima još dječaka,bebo daj razvedri se.Noćas ima žurka,izađi i provedi se.
Imam košmare juri me hiljadu demona,ja sam ruža od mesa iznikla iz betona.Život ubo se na mene kapljem suze crvene,ja sam ruža rane otvorene.
Ja tražim grad od osmijeha, gdje svi su nasmijani.Gdje nema tužnih lica, možda na drugoj svijetskoj strani.
Ja više ne znam gdje pripadam,kao da dublje sve propadam.Ja želim biti srećan kao ti,dok cekam novi dan.
Kada sam bio mali,mama me zvala anđele.Sad anđeo plače,jer ulice su ga zavele.
