Ne samo da bi trebalo da govorimo jedino istinu, već bi naš govor trebao da vodi ka harmoniji bića, treba da bude ljubazan i prijatan i od koristi.
Od pet duhovnih sposobnosti (tj. vjere, energije, koncentracije, mudrosti i sabranosti), samo sabranosti nikada ne može biti previše. Pretjerana vjera bez dovoljno mudrosti vodi do slijepe vjere, dok pretjerana mudrost bez dovoljno energije vodi do neželjene prepredenosti. Suviše energije sa slabom koncentracijom vodi do nemarnosti. Ali što se tiče sabranosti pažnje, i kad je ima mnogo, još uvijek je nedovoljno.
Održavajući hrabrost i poniznost, ne treba da gurnemo sasvim od sebe ni oprez i zdravo samopoštovanje.
Zašto se borim za ljudska prava? Prosto zato što ne volim da gledam ljudsku patnju.
