Kada pravite film, naravno da osjećate veliku odgovornost kako će to na kraju izgledati. Tokom godina naučio sam da sve više i više vjerujem ljudima sa kojima radim. U početku, nije bilo tako i zaista sam želio sve raditi sam. To vam je kao kada u ruci držite jednu svijeću i onda je prenosite drugima – scenaristima, glumcima, kostimografima, scenografima, koji zatim pale svoje svijeće, a pri tome vi stalno morate brinuti da taj plamen negdje ne eksplodira. Uglavnom, za razliku od vremena kada sam bio mlad reditelj, danas sam mnogo otvoreniji za proces saradnje sa svima koji ućestvuju u filmu. Mislim da to obogaćuje film.
