Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom, i ako je žedan, napoj ga vodom.
Izgradnja svijeta bez Boga, prije ili poslije, uvijek završava protiv čovjeka.
Kako se, nadalje, možemo držati postrani pred predvođanjima ekološke poremećenosti, koja široka područja planeta čini negostoljubljivima i neprijateljskima prema čovjeku? Ili pred problemu mira, često ugrožena nemirom katastrofalnih ratova? Ili pred nepoštovanjem temeljnih ljudskih prava tolikih osoba, osobito djece? Postoji mnogo potreba prema kojima kršćanin ne može biti neosjetljiv. Ovdje mislim na dužnost zauzimanja za poštovanje života svakog ljudskog bića od začeća do njegove prirodne smrti.
Kultura života znači poštivanje prirode i zaštitu Božjeg djela stvaranja. Na poseban način, znači poštivanje ljudskog života od prvog trenutka začeća do prirodne smrti.
Napredak i dobro naroda na Balkanu imaju samo jedno ime: mir!
Ne bojte se! Širom otvorite vrata Kristu!
Ne ratu! Rat nije uvijek neizbježan. On je uvijek poraz za čovječanstvo.
Nikad više nasilja! Nikad više rata! Nikad više terorizma! Neka, u ime Božje, svaka religija donese zemlji pravdu i mir, oprost i život. Ljubav.
Poštuj život, svaki ljudski život, brani ga, voli ga i služi mu! Samo ćeš na tomu putu naći pravdu, razvitak, istinsku slobodu, mir i sreću.
Vi ste mladi, a Papa je star i pomalo umoran. No on se još uvijek potpuno poistovjećuje s vašim težnjama i nadama. Premda sam živio među mnogim tminama, pod okrutnim totalitarnim režimima, dosta sam jasno vidio da mogu biti nepokolebljivo uvjeren da ni jedna poteškoća, nijedan strah nije toliko velik da može ugušiti nadu koja vječno izvire iz srca mladih.
Zgrada mira, da bi nakon tolike krvi i tolike mržnje bila čvrsta, mora počivati na odvažnosti praštanja. Valja znati pitati oproštenje i oprostiti.
