Čovijek bez karaktera isto je kao jezik bez rijći.
I da li je to možda neki znak, što nakon toliko vremena i iz polušna umijem da prepoznam tvoj glas ?
Moje šutenje ne znaći da ja ne znam šta ljudi govore iza mojih leđanje. Moje šutenje je samo znak da oni ne zaslužuju moj komentar.
Na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo da je nasred neke pustinje ili usred velikog grada. A kad se te osobe sretnu i njihovi se pogledi sretnu, sva prošlost i sva budućnost gube svaki znaćaj. Samo postoji taj trenutak i ta nevjerojatna sigurnost da je sve stvari pod suncem ispisala jedna ista ruka, ruka koja je stvorila po jednu dušu blizanku za svaku osobu i koja je u njima probudila ljubav bez koje ni jedan san ljudske rase ne bi imao smisla.
Odlazi i obriši tugu što je pala kao prašina po tvojim obrazima. Vrijeme će ti pokazati da se sve događa sa razlogom,kao i ova noć.
Svaki iskreni vijernik, bilo koje vjere, na pravom je putu, sve dok ne počne da govori o tome kako su drugi na pogrešnom.
Svi mi putujemo snovima. Svi smo putnici na autoputu života. Skitnice na kolovozu čežnje. Beskućnici u domu ljubavi. Borci u ratu tuge. Izgubljeni tražimo. Neshvaćeni shvaćamo. Nevoljeni volimo. Nesigurni se nadamo. I svi smo isti. I svi smo različiti.
Svi mi putujemo snovima. Svi smo putnici na autoputu života. Skitnice na kolovozu èežnje. Beskuænici u domu ljubavi. Borci u ratu tuge. Izgubljeni tražimo. Neshvaæeni shvatamo. Nevoljeni volimo. Nesigurni se nadamo. I svi smo isti. I svi smo razlièiti.
Znam da je to varka, ali život mi je priredio tolike trenutke surove stvarnosti da mi prija malo da sanjam.
Znam i kad te ne vidim - ti se smiješ.Znam i kad te ne čujem - ti divno šutiš. Ima nešto i u šutenju. Nisu uvijek riječi one koje bi sve rekle.
