Ako posjeduješ sve, nećeš tražiti ništa, jer ako tražiš nešto u ničemu – znači da ti u Bogu nije sve tvoje bogatstvo.
Čovjek je nepotpun, neostvaren sve dok svoju potpunost i ostvarenost ne stavi iznad sebe u odnos s Bogom po vjeri, ufanji i ljubavi.
Da dođeš do onoga što ne uživaš – idi putem gdje ne uživaš.
Darovavši nam svoga Sina, koji je jedina i konačna Riječ, Bog nam je tom svojom Riječju ujedno rekao sve i nema nam što više reći.
Duša koja ima slabu volju slična je posudi s rupama iz koje voda teče na sve strane, ne napunja se.
Dušu mogu lišiti Božje milosti samo svojevoljne namjerne požude u predmetu smrtnih grijeha. Mali grijesi djelomično smanjuju milost.
Kad se ustavljaš na ničemu, odričeš se da ideš k svemu, jer da dođeš od svega k svemu, moraš se odreći svega u svemu.
Kao što bi lijepo lice izgubilo svoju ljepotu kad bi bilo išarano ugljenom, tako duša u sebi vrlo lijepa i slika Božja, postaje naružena od neurednih požuda.
Kao što je mučen onaj tko padne u ruke neprijatelja, tako je mučena duša koja pušta, da je njene požude vuku i da njom gospodare.
Krjeposti izazivaju mir, utjehu, svjetlo, jasnoću, snagu, a požude trud, umor, muku, sljepoću i mlitavost.
Ljubav se samo ljubavlju nagrađuje, ne ostvarenjem. Da, to je čudesna istina: ljubav privlači ljubav!
Požude čine da duša umre Bogu, jer duša nije njih prije ubila.
Požude kad im se udovolji, slatke su i izgledaju dobro, kasnije su gorka pilula, ali ima onih koji su slijepi i neosjetljivi pa ni ne vide da su požude gorke, jer ne teže prema Bogu.
Požude su kao oganj, dok se dodaju drva rastu, a čim ih potroši nestanu.
Požude troše duši energiju kao nove mladice oko panja koje mu troše snagu.
Savršenstvo se sastoji u tome da duša bude lišena od svake požude.
Slobodan čovjek gleda na bit, a privržen na sporednost.
Sva je ljepota stvorenja, kad se usporedi s neizmjernom Božjom ljepotom, krajnja rugoba.
Sva mudrost svijeta i ljudske sposobnosti prema Božjoj mudrosti su sušto neznanje.
Svetost je sjedinjenje duše s Bogom.
