Danas sam najsretni čovjek na svijetu, moj sin je rođen i hvala Bogu na tom daru.
Istina je da je moja ideja da zauvijek ostanem u Barceloni i da kraj svoje karijere tu dočekam. Uvijek sam govorio, niko ne zna šta se može desiti u budućnosti, ali ukoliko bi bilo na meni da odlučim, ostao bih u Barceloni do kraja karijere.
Ja uživam poput djeteta na ulici. Kada dođe dan da tako ne bude napustiću fudbal.
Ja volim da se natječem i loše se osjećam kada izgubim. To se na meni može vidjeti kada izgubimo, jer se loše osjećam. Tada ne volim razgovarati sa bilo kime.
Kada počne nova sezona, cilj je pobijediti sa timom. Lični rekordi su sekundarna stvar.
Ne postoji ništa što donosi veće zadovoljstvo od sretnog i nasmijanog djeteta. Uvijek sam spreman pomoći na bilo koji način koji mogu, pa makar to bilo samo potpisivanje autobiografije. Dječiji osmijeh je vredniji od sveg novca na svijetu.
Nikada ne razmišljam o načinu igre, niti pokušavam da nešto zamislim. Ja činim ono što mi padne na pamet u datom trenutku. Instinkt. Uvijek je tako bilo.
Novac nije motivacijski faktor. Novac me ne uzbuđuje ili čini da bolje igram, jer kad si bogat onda te to ne privlači. Ja sam jednostavno sretan sa loptom na svojoj nozi. Moja motivacija dolazi od igranja igre koju volim. Ukoliko ne bih bio plaćen kao profesionalni fudbaler rado bih igrao besplatno.
Onog dana kad pomislite da nema ništa za popraviti u igri je žalostan dan za svakog igrača.
Ponekad morate prihvatiti činjenicu da ne možete uvijek pobjeđivati.
Postoje važnije stvari u životu od pobjeđivanja ili gubljenja u fudbalu.
Svejedno da li to bila prijateljska utakmica, za poene, finale ili bilo koja druga utakmica - ja uvijek igram isto. Uvijek dajem svoj maksimum, prvo zbog mog tima, zbog sebe, zbog navijača, te zbog želje za pobjedom.
