Ja sam Stanku Čolaku samo objasnio da se zaista Josip Perković teško osjeća jer da ovaj često pravi incidente neugodne za Službu čiji je suradnik,a Stanko Čolak je odgovorio:“Ivane,Josip nije svjestan da će mu to biti tako dok je živ,jer Pitagora je takav čovjek koji je nepopravljiv”
Jedne večeri po završetku posla u dvorištu naše zgrade upoznao sam osobu nižeg rasta,kratke frizure,kukastog nosa,čvrstog stiska ruke,za kojeg sam kasnije saznao da se zove Vinko Sindičić.Ne sjećam se tko,ali netko od rukovodioca Centra propćio mi je za Vinka Sindičića da je to naš suradnik Pitagora
Kako se prisjećam tih godina onda mi najprije u sjećanje dolazi jedan razgovor koji je vezan uz dolazak u Mostar iz Beograda Stanka Čolaka,a to je bilo neposredno nakon ubojstva Brune Bušića,te je netko od operativaca iz čiste radoznalosti jer nije mogao izdržati da to ne pita pitao ga otprilike riječima:Stanko,tko je mogao tako brzo saznati njegov dolazak iz Londona u Pariz i izvršit ubojstvo?
Na moje pitanje zašto sam uhićen,odgovorio mi je: Zbog tvoga pisanja u Hrvatskom književnom listu i Hrvatskom tjedniku
Nakon nekoliko dana ovakvog mukotrpnog rada mi smo pronašli više adresa iz ulice Uper Bruk i predali smo ih načelniku operative Jerku Draginu , a da nam svrha i cilj ovog zadatka nisu bili poznati , a nismo iz profesionalnih razloga ni pitali
