Dopadne me jeza, da tamo negdje - ne tako daleko, postoji žena koja će me uvijek pamtiti po zlu. Plašim se mržnje, ali još više njenog praštanja. Mržnja se može i smije vratiti mržnjom, ali šta sa oproštajem? Kako se sebi prašta tuđe praštanje?
Ne zaboravi da se prvo zaljubiš u samu sebe.
Obožavam muziku, ali ponekad ništa ne može da nadmaši zvuk tišine dok šetam sama pod zvijezdama
Ta žena koju sam volio, ta žena koju sam slomio, ta žena je moja neizlječiva bolest, moj košmar i moj bijes.
Ti zaslužuješ ljubav jer je već predugo čekaš! Vrijeme je da prerasteš patetisanje i tugu za onima koji su nebitni, jer kako može biti bitan neko ko ne uzvraća jednakom merom? Udahni jako tim svojim plućima i pošalji mu jedan srednji prst, ili sve - ili ništa.
Treba mi neko, neko kome ću ja trebati.
- Ko ti je to?rnrn- Neko jako drag.rnrn- Pa niste djelovale pretjerano blisko…rnrn- Sa nekim ljudima prekineš sve kontakte, ali nikad ne prestaneš da ih voliš.
A ljubav je praznina koja jede sve boje, sve oblike i sve zvukove. Pojela je prijateljstva i pojela osjećaj mira i zadovoljstva. Ljubav je sve uništila. Ne sama ljubav, već i pomisao o njoj. Ona me prati i steže i u najboljim trenucima me savladava i podsjeća na neispunjenost i nemire.
Ako ti je za svako zadovoljstvo potrebna dozvola svijeta, onda si zaista za žaljenje!
Bilo je osjećanja koja je trebalo prešutjeti i bilo je ljudi koje nikad nije trebalo voljeti.rn
Često mi se nedjeljom javlja taj glupi osjećaj praznine i besmisla. Kao da mi nešto nedostaje, ali nikako ne mogu da provalim šta. Ne volim nedelju.. !
Čudno kako uvijek čekam da dođe neko bolje vrijeme, a uvijek mi stara vremena fale...
Dok sam ga gledala obuzela me je neka čežnja… Za čim? Valjda za životom kakav smo mogli imati da je on imao muda.
Godine su prošle od tad, a ja nikad poslje toga nisam izgovorila te dvije riječi...
Grlim je tako jako da joj slomim prošlost.
I bilo bi lijepo da mi poželiš laku noć i da ja tebi ,sebi dozvolim da poželim ti laku noć. Lepo spavaj
I nisam ja nikad željela neke velike dokaze ljubavi, meni je samo trebalo da me neko razumije.
I sad shvaćam, ne treba biježati od ljubavi. Voljeti je divno; ali voljeti tako da ne izgubiš slobodu, ne izgubiš svoju i ne ukradeš tuđu.
Ima dana kad samo želim da kažem nešto, a ne znam ni šta, ni kome. U isto vrijeme sam i prazna i puna i pucam i mrtva sam. Želim da vrisnem, ali ne nalazim riječi. Tada najčešće samo šutim.
Ima zagrljaja koje nikad neću zaboraviti, ne mislim na one ljubavne. Mislim na one iskrene prijateljske zagrljaje, one duge i čvrste, one koji lječe sve. Takvi zagrljaji ostaju urezani u nama. Nekad mi fale zagrljaji nekih ljudi.
