Dovoljno je da ti i ja znamo za ovu ljubav. A ostali su ne bitne karike u našim životima. Naša ljubav je samo naša, i sve dok budemo igrali po tom pravilu sve će biti dobro.
I na pitanje kako si, uvijek odgovaram 'odlično' da svojim prijateljima uljepšam predstojeći dan, a neprijateljima bar malo zagorčam. Svoju bol neću dijeliti ni sa kim. A sreću 'pak uvijek sa svima, iako je ona, priznajem rijetka, ali je iskrena.
Jedna sam od onih koje vole tjerati po svom, čak i onda kad otkrijem da sam u krivu nastavljam započeto. Teško priznajem grešku i ne volim kad mi neko sudi. To može samo Jedan!
Ne želim biti jedna od današnjih žena čiji se život sveo samo na uspjeh u karijeri, ja izuzev toga želim osjetiti i ljubav i održavati porodicu na okupu, a to je jedini pravi uspjeh u životu.
Nikada neću poželjeti da podijelim svoju bol sa pravim prijateljima, jer oni pravi će znati kada sam povrijeđena. A to je dovoljno. Ne želim svoje muke dijeliti sa drugima.
Po prvi put znam šta hoću u ovom prokletom životu, tebe.
Potreban mi je neko da me osjeti dušom, da me voli. Da me prihvati sa svim mojim manama i uprkos tome da mi kaže da sam mu najbolja. Treba mi neko da bude moj.
S pravom ljubavi dolaze i teški trenutci, laži, neke treće osobe. Ali ako je to 'to' prevazići ćete sve zajedno. Bit' će teško, pomislit ćete i da odustanete, ali nastavit ćete, bit ćete jedno drugom potpora, podrška, bit ćete SVE jedno drugom.
Stvarno ne znam kakvo zadovoljstvo ljudi nalaze u nečijem poniženju. To je sramotno. Zapravo, kada bolje razmislim, veća je sramota tih ljudi koji pronalaze zadovoljstvo nego onih koji su poniženi.
