Čovjek kao da se izgubi. A jest u tom prokletstvo što čovjeka od vražjeg vina obuzima neki osjećaj blaženstva sve više što dalje pije.
Dah je djeteta bio kratak i vruć, svakim izdahom opetovalo se muklo stenjanje pravilno kao u uri ili kakvom stroju. Obrisao joj je s lica krv i sjeo na rub kreveta.
Probudio se s velikom glavoboljom kaj mu je žena prekapala džepove. Još je bila potpuna tmina, u sobi je gorjela mala petrolejska svjetiljka. Odmah se sjetio kako je sinoć opet zapio dvije trećine zaslužbe, i bio je na sebe srdit.
Teret jučerašnjeg dana, u kojemu je učinio mnogo toga lošega, prikovao je Miku, bijednog gradskog nadničara, za hladnu klupu mokrog Iličkog trga.
Već je htio da korakne natrag, ali u njemu se digao glas onoga drugog čovjeka: Sad bi ona mislila da me je ustrašila liječnikom.
