Onda bi se vratila u pustoš sobe, sjela na starinski stolac kraj ognjišta i njihala se kao osakaćeno drvo na vjetru.
Poljubivši ga umjesto njegove majke u oba obraza, starica mu po starom običaju zaželi da mu dobro došao Božić i sveto porođenje Isusovo, a onda joj dođe nešto teško, sneveseli se, obori glavu k zemlji i poče tiho plakati.
Starica je gurljala za njima ponesena pjesmom koja se prolamala i odjekivala u mrkim brdima kroz svetu noć one godine koja se pamti po vučarjevu i dugoj, hladnoj zimi.
Tadija je govorio da je daleko, tamo iza devet gora, da živi s bratom u Njemačkoj, da su mu sestre i brata u svijetu kao i njezini, da je tako odredio Bog i sudbina.
Ušao je isto onako kako se ulazi u kapelicu. Bila ih je puna kuća okupljenih kraj ognjišta, okićena bora, zapaljenih svijeća i ozarenih lica, kao što je bilo puno srce radosti i blagoslova majke Mare.
