Kad me s dlana pustija visoko san poletija u daleki i tudji svit naša ženu lipu ko cvit.
Kad se miljun zvizdarnprospe ka iz bajkernlini misec zaspe rnna srid kale puste.rn
Kad te sretnu teške tugernznaj da uvijek bit ču turnkad me lome, nek' me slomerntebe nek' ne diraju.
Kad za Bozić cuješ prva zvonarnto je ljubav naša rnto je ona što je došla rnda nas pjesmom počasti.rn
Kada nebo pozdravi rnprve boje večeri rnpriko zemlje napukle.
Kada ponoč bljesne sa visinarnza nas dižem ćašu mladog vinarnšto iz želje, što iz ljute potrebe.rn
Kiša če čutin je u kostima prve kapi sriče nočas bit će nam u gostima.
Korak po korak skala po skala ja sam čovik šta stoji ka sviča drito a jedina, jedna gruba rič da je pala čovik ka ja ne mirita.
More, more duboko, dabogda presušilo ja san ga priletija, skoro me ugušilo i svaki put kad val me.
Na dar ja ti donosim ričrnda na usnama svitlucarna kazat je ne mogu stičrnjer za to niman srca.rn
Na kantunal kad ti s jednim krilom sletinrnda te poljubim, prid sanrnsakrij me u najdonji skafetinrntu je san siguran.rn
Na mom dlanu crte dvirnživota i jubavirnprva mi je predugarnto me nije ni briga.rn
Na mom srcu, jedinarnstoji piz od vrimenarnstoji krik od galebarni za tobon potribarnpriko mora duboka.
Nek ti moje ruke ostanu u kosi dok prilije vino Demijane i lječilišta nek jubi te zima i nek ti bude žena kad u snu mi prite njene riče zadnje.
Nevrime i nesrića rnneče da nas nikadarndodje li jedna rntvoja suza do nebarnslidin tvoje korake rnrukan tiran oblakerni dajem ti rič rnda s tobom ču ićrnravno prid Boga.
Od mojega imenarnčuva san od vitrarni od vrimenarnjer si moja sudbina.
Opet bura okrićernnebo s mista pomićernod jubavi velikernnema ništa svetijernotkada me ne voliš.rn
Pjesmom punom lijepih uspomenarnza dva meka srca potrošenarnnek' te ovaj Božić na nas podsjeti.rn
Plovija san od okarndugo san te tražijarndušu san iscidijarnveč san i posidija.
Po zvizdanoj prašini predugo smo hodali zamalo zalutali.
