Bio ti je u Dubrovniku još dok sam bio dijete, neki mortiđija sa cilindrom i svim atributima hohštaplera, koji je nas djecu znao okupljati i mudro besjediti. Tako nam jednom ispriča i ovo: Ja sam bio u Americi i tamo sam vidio stroj u koji se baci živi magarac i izlazi salama. Uto se javi neki dječak i kaže: A ja sam vidio stroj u koji se stavlja salama pa izlaze magarci kao što si ti.
Medović je posljednji slikar. Od tada lumperaši, lufteri, žmukljeri, soboslikari, dekorateri, dizajneri.
Nema više žena. Amen. Jer priroda je velika varka. Naguloza čovjeka na seks koji je momentalno ugodan ali sa strašnim posljedicama. Slučaj, libela — veliki močvarni kukac živi 24 sata, oplodi se i ugiba. Znanstvenici mu nisu dozvolili da se oplodi pa je živio 48 sati. Dakle — duplo! Prirodi je svejedno da li on umre ili stvori drugoga.
Tu pod milim bogom ništa ne razumiješ. Jedva shvatiš o kome je riječ, a pogotovo ništa ne možeš doznati o čemu je riječ. Pa čitam te novine i ono što pišu o meni i mojemu stripu; nekakvi rakursi, gore dole, kurci-palci, lijevo i desno, habitus multiplus...!? Pa zbilja poblesaviš. Ta, ne znaš što radiš. I da si malo labilnija ličnost, pakirao bi se put ludnice. E kritika, kritika.
Život je pizdarija. I moje slike su zapravo pizdarija.
