Oj Zagrebe,ti moj mili grade,u tebi su mi moga roda nade.Budi mu Atena mudra znanja,Šparta dičnog za dom vojevanja.
Onaj koji se stoprv plivati uči,brijega se drži.Tako i narod koji se je jedva latio posla svog duševnog izobraženja,ne roni rado odmah u dubljine ozbiljnoga znanja.On priliči iz bube izišavšemu metulju (leptiru) koji ne sjeda na bilje ljekovito,već na šareno cvijeće,mirisne ruže itd.
Tko se jedanput promjenam privikne,on nasljeduje,bilo mudro,bilo budalasto.
Vrijeme je rijeka koja bez odmora dalje teži;s njome često i najmanji san otiđe.
