Bog nas gleda, a da mi toga nismo svjesni.
Bog nas ljubi, a na tu ljubav treba odgovoriti, ne iz straha i prisilno, nego radosna srca.
Bog u kojega vjernici vjeruju poziva svakog čovjeka da prihvati njegov dar ili milost vjere, a čovjek je slobodan, može taj dar prihvatiti ili odbiti.
Bog vodi i nas i čitav svijet svojom providnošću.
Bog zove i nas tiho, u našoj unutarnjosti.
Boga treba uporno tražiti.
Čitav je naš život tema koju nam je Bog dao da je obrađujemo, pa ako se držimo te teme, tada je naš život pravi život kako ga Bog želi.
Čovjek bez Boga postaje igračka mnogih mračnih sila.
Čovjek je stvoren za sreću, a može ju ostvariti samo u skladu s soljom božjom.
Čudo je da se Bog ne vara, ne pravi pogreške, a jos veće čudo da može i hoće oprostiti naše pogreške.
Da bismo živjeli s Bogom i za njega, ne moramo bježati u pustinju, možemo usred svijeta biti njegovi.
Doći će vrijeme kad Boga nećemo promatrati samo kroz njegova stvorenja, nego, kako se to kaže u Novom zavjetu, licem u lice.
Mi smo pred Bogom mala stvorenja koja je on pozvao u život i u svoju službu.
Moramo imati povjerenja u Božju brigu za nas.
Možemo drugoga prevariti, čak i same sebe, ali Boga ne.
Najbolji način života jest život po Božjoj volji.
Naš bi život trebao biti neprekinuta priča o našoj ljubavi s Bogom.
Naš će život jednom proći, ljudi će nas zaboraviti.
Ne bojmo se kad se Bog miješa u naš život, imajmo povjerenja u njegovo vodstvo, bolje će nas voditi nego mi sami sebe.
Ne idimo putovima koji nas mogu odvesti u ponor.
