Često, međutim, uviđam kako je – i zaista je posve jasno i zašto – moguće da netko, unatoč tome što je dugo proučavao vjeru, unatoč tome što je na tu temu slušao brojne rasprave, unatoč tome što je puno pročitao i razmatrao o toj temi, ako od Boga nije zatražio milost vjere poniznom molitvom i ne oslanjajući se pritom na svoje snage, u jednostavnosti – moguće je, dakle da takva osoba nije u stanju učiniti niti jedan jedini čin vjere.
Kakav spokoj i mir u saznanju da poslušnošću sasvim sigurno radiš ono što je volja Božja!
Misli na ono što činiš! Sve drugo, dobro ili zlo, neka te tog trena ne zanima.
Molitvom se svijet nanovo rađa. Molitva je neizostavni uvjet obnove života svake duše.
Moramo doživjeti i proživjeti prezir i poniženje, kako bismo zasvjedočili ljubav prema Gospodinu i njegovoj majci.
Naši suvremenici, prekomjerno zaokupljeni materijalnim problemima, zaboravljaju na molitvu. Od jutra do večeri opsjeda ih isključivo žudnja za stjecanjem: na kopnu ili moru, u tvornici ili lokalu.
Ne postoji ni jedan herojski čin što ga ne možemo ostvariti uz pomoć Bezgrešne! Ljubimo Boga njezinim srcem! U tome je sva tajna.
Ne vjerujem da bi nam se čimpanze i ostala Darwinova djeca, (majmuni), mogli pridružiti u gradnji zrakoplova i ostalih izuma, budući da se kod njih ne opaža nikakav napredak: nakon tolikih stoljeća, nisu u stanju napisati čak niti skromnu povijest svoje majmunske evolucije.
Ne vjerujem da je svemir stvoren sam od sebe, budući da se iz ničega nikada ništa nije rodilo, niti se može roditi.
Ne vjerujem da ljudska duša umire zajedno s tijelom: kojom bi svrhom tada postojala ta neodoljiva želja za srećom, za srećom lišenom svake granice, uključujući tu i onu vremensku?
Ne vjerujem da naši nevjernici od zanata baš nikada nemaju trenutke prosvjetljenja, u kojima postaju svjesni kako zavaravaju sami sebe.
Ne vjerujem da pod suncem postoji čovjek koji ne bi žudio za srećom i to najvećom mogućom, bezgraničnom srećom ... a to je Bog.
Ni stručnost ni naobrazba ni veliko znanje - sve to nije bitno, sve to pripada u drugi red vrijednosti. Pravi je napredak ili duhovan, ili ga nema.
Nije dovoljno moliti, treba se i boriti!
Nikada ne dopustiti da zlo ostane neiskorijenjeno, pokorom zadovoljeno, da dobro bude bez ploda, da se ne poveća.
Onaj tko ne moli ne može lako shvatiti duh molitve. Štoviše, on ne može shvatiti radost što je molitva donosi duši, snagu što je molitva unosi u svakodnevni život.
Sotona pruža: bogatstvo, naslade, ugled, nemir, očaj, pakao. Isus: siromaštvo, trpljenje, poniznost, mir, pouzdanje, raj.
Svetost nije luksuz, već najjednostavnija dužnost.
Život je kratak, dakle, i trpljenje.
Život je kratak; nakon smrti se ne stječu zasluge. Ovo je vrijeme za posvećenje.
