S vremenom možda ipak bolje budernmožda se vrati vjera i u ljudernostaje li okus, daleka gorčinarnisprati ga neće vino.
Sad je kasno da se vraćarnna početak ova prićarnsvatko svoju grešku plaćarnja to znam.
Svaki dan se zaljubimrnu tebe kao prvi putrnti si dunja što usta skupirnu poljubac za sretan put.rn
Svakom sam od vas poklonio pjesmu,rnmnoge su tužne i prepune sjete,rndadoh vam ljubav ne tražeći ništa,rnpoklonih vam srce kao malo dijete.
Sve je jedno većernotišlo niz vodurndala si mi tugu, uzela slobodurnsve si jedno većernodnijela sa sobomrnali ja ne mogurnda ti kažem zbogom.
Sve je tužno ove noćirnnema nje, ne, nema njernčaša vina, prazan stanrnslika njena, ja sam samrnsve je tužno ove noćirnsve što znam.
Sve, odnijela si sobom svernmoju ljubav, moje snerncijeli život moj.
Ti kojoj dadoh prvi cvijetrnkojoj dadoh cijeli svijetrnotišla si sad.
Tu, na kapiji u noćirnmi smo počeli turntu, na domaku gradarnmi smo tražili mjesto.rn
Vjeruj mi, još ti uvijek držim stranurnčuvam ti pjesmu još neotpjevanurnsretno ti i neka te dobre želje praternjoš postoji ljubav za tebe.
Za ono sve štornnosim ja u mislimarnkratka je noćrnkratak je svaki tren.
Želio sam puno vinarni orkestar mandolinarnželio sam tvoje oćirnda me griju one noći.rn
Zvone cijelu noćrnu srcu tužnom zvona grada mogrnsutra moram poćirnod tebe majko, doma svog.rn
