Bog nas uvijek čeka, misli na nas i ne umara se opraštati.
Ako se u životu uopće ne obazirem na druge, jedino iz želje da budem pobožan i vršim svoje religiozne dužnosti, tada će moj odnos sa Bogom također biti suhoparan. Postat će samo ‘kako treba’, ali bez ljubavi.
Mnogim ljudima danas nedostaje nade. Nameću im se komplicirana pitanja koja se u zbunjujućem svijetu čine još hitnijima i često nisu sigurni gdje se obratiti za odgovor. Vide siromaštvo i nepravdu i žele naći riješenja. Ipak, ako odbijemo dijeliti što imamo, s gladnima i siromašnima, činimo od svojeg imetka lažnog boga. Koliko glasova u našem materijalističkom društvu nam govori da je sreća u skupljanju što više imetka i luksuza! Ali to znači stvoriti od imetka lažnog boga. Umjesto da donosi život, donosi smrt.
Rasprostranjenost sebičnog i individualističkog sklopa uma koji također nalazi izlaz u nereguliranom kapitalizmu.
Slušajte glas zemlje.
