A ono malo beznačajnih problemčića kao što je stotine hiljada nezaposlenih, desetine vlada, parlamenata i vlasti, dvije-tri države u jednoj, nefunkcionalne i neučinkovite ekonomske reforme i privatizacija, prazna sela i njive, stotine hiljada izbjeglih koji se vratiti neće nikad, odbjegla pamet i omladina diljem svijeta, škole na feudalnoj razini, zdravstvo u raspadu, kriminal i korupcija... ne treba zbilja uzimati zaozbiljno. To je bila tek naša zima prije proljeća. I subota prije ponedjeljka.
Čovjek zbilja, koliko god se uznosio, shvati da od prirode još uvijek i debelo zavisi. Valjda je toliko nastoji i uništiti, ne bi li nekako ostao sam i jedini, misleći da će mu tako biti bolje. To bezbeli neće ići, pa će ona, to jest natura, do sudnjega dana biti dio njega.
Evo ustavne promjene oko kojih se digla tolika dževa. Te hoće, pa neće, potpiši, pa nemoj, pritisni pa popusti, odustani pa dođi, fali pa kudi. Sve je to bilo dok je tmurno vrijeme, snijeg i studen vladala. Čim je malo sunca grahnulo, tu se i lideri partija u nas dogovoriše dok bi rekao ege. To jest potpisaše.
Iskosiš li se malo, bolje vidiš kuda sunčeve zrake padaju, otkuda dohođaše sva tama, ko izmišljaše pokrov životu.
One koji kažu: da, do jučer smo u mrskom sistemu živjeli jedni s drugima, došlo je vrijeme demokracije pa ćemo živjeti jedni pored drugih. Ko bukva pokraj hrasta. A ne ko čovjek koji se naslanja na čovjeka. Tu su i oni koji ne slušaju savjete iste rečene Europe, da tamo može samo jedna država, jedinstvena, sa svim različitostima koje u sebi baštini.
Reče zato Jasmila, neće se valjda Bosna uplašiti Medvjeda. Jašta će. I nje same će. Jerbo kad su čuli ili kad pročitaju prodavači magle, podvodnih dubina i nacionalne interešdžije, šta i kako reče na dodjeli nagrada, mrak će im na oči. Ona svoju priču, Bosnu rečeno, odživje i usred Berlina. Da, snimila sam film o silovanim ženama, ali oni koji su učinili taj zločin još su, hej Europo, na slobodi. Toliko snage, umijeća, slobode i odvažnosti se ne da vidjeti ni u mnogo većim društvima. Jasmila, ispričaj nam još koju takvu priču. Da imamo nešto i za izvesti i ukrasiti Europu. To je ono što treba Bosanac-ka: napravi djelo. Ne pali i ne ruši, ne galami, ne plaši, ne laži, ne kradi.
Živjeti se, eto može i od par vrućih parola. Koje bi otprilike glasile: Umrijet ćemo sigurno. Na ovome svijetu ne trebamo tražiti puno. Osim da, suzdržani od svega, čekamo vječni život, na onome svijetu. Neka naše vođe ovdje imaju sve. Zaslužili su, jer nas vode u rajske vrtove. Plakati s ovim porukama bi se mogli lijepiti po Americi, Švedskoj, Kanadi, Tasmaniji, Australiji, Zanzibaru, Oceaniji.Kuda su konzumente ove filozofije, a gladne kruha i slobode, spremili porukaši.
