Èovjek je roðen slobodan , a posvuda je u okovima.
Èovjek koji nema nadzor nad sobom, nije slobodan.
Èuješ li kako mi srce kuca.
Gdje postoji sloboda - tamo je moja zemlja.
Glazba je moja energičnost.
Glazba je moja religija.
Gluvo doba, prazna sobarnnema baš ni jedne manerna kad svane moje lanerndrugom troši dane...
Hajde noći tiho, tiše sitni tonovi.
Hej, dušo, 'ko nam brani rnda bude sve 'ko lani rnna moju dušu stani i ostani.rn
Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini.
HSP-ovci pozdravljaju svoju Domovinu,za Dom spremni i slobodu Hrvatskome rodu.
I ako sam Srbin,u Hajduku su me prihvatili kao svog brata !
I da mi dođe bilo kojarnsamo jedna je ljubav mojarnsamo ti mi fališ ondarnkad sve nestane...
I gdje smo na kraju balade svi imamo broj matièni dok jedan radi, drugi krade. Mi smo ljudi obièni sami sebi odlièni.
I ja sam je družernvolio kao Boga...
I neću znati što se sa mnom zbivarnprolazit će neki ljudirnkraj mene kao da me nema...
I svi smo kao pod hipnozom sve nam je lijepo, prekrasno.Pune nam mozak novom dozomrnsvijet se ljulja opasno, a za spas je prekasno.
I tvoja, a i slobodna ja plešem i ja uživam i ti si mi u mislima.
Iako imamo slobodu misliti i djelovati, mi se držimo zajedno, poput zvijezda na nebeskom svodu s nerazdvojnim vezama. Ove veze se ne mogu vidjeti, ali ih možemo osjetiti.
Ima dana koji nisu trebali svanuti. A ako su morali, ako je nužno da svane baš svaki dan, morala bi postojati neka mogućnost da čovjek izbjegne dan koji mu sigurno ne treba, recimo da se tog dana ne probudi ili da nekako drugačije ostane izvan njega. Bez te mogućnosti čovjek nije slobodan, nema i ne može biti slobodne volje u biću koje ne može odlučiti makar o onome što neće.