A ti ćes živjeti svoje, ići ćeš putem sreće,rnA mene putevi tvoji, nikada voditi neće.rnVoljet ću uvijek tebe, a živjeti život sa drugim,rnPotpuno svjesna života, vremena koje gubim.
A ti idi,ne okreći se,suzu pusti da svi vide,da si zaplakala.rnI za mene bar pomoli se i sreću mi bar poželi,kada mi je nisi dala ti.
A ti me guraš na dno,rnvidim priželjkuješ tornda sam u vjećnim nočima,rnal meni tu je krajrno da li vidiš sjajrnu ovim tužnim očima...
A ti si, moram priznati, Božji dar i šteta je, što se ne mogu, razbuditi i što mrtav pijan, ležim kraj tebe.
A ti tek sad o meni rnću ćes što nisi znao,rnPogrešnoj ženi rnna žulj srca ti si stao...
A ti za ruku držiš me,kažeš da će proći sverngledam u oči najljepše.
A ti, ti u svome svijetu sada si,on ti samo tugu donosi.
A tu ženu nikad,rnneću da prebolim i zbog nje sam sada sam.
A tvoje oči,te noći su pogledala me,tvoje ime ja zovem,otvori molim te.
A tvoje usne vec znajurnkoliko poljupci trajurni tvoje price na pjesme licernpjesme sto snage mi daju.
A u prvi krivi danrnsrce zaključalarni naš stanrnotad lud samrnlud i sam.
A volela ga je puno, i previše ako mene pitate. Mislim da ni sama nije znala zašto i na koji način, ali volela ga je. Koketirala je sa drugima, da se razumemo, i ljubila je druge, puno njih... Ali nije imala tu iskru u očima i taj osmeh na licu kao kada bi pričala sa njim..
A zašto bi čovjek morao voljeti rijetko da bi mnogo volio?
A, naša je ljubavrnmagija, boja u sutonimarnbeskrajne zorernsunèani zraci u valovima.rn
Adios, adios moja ljubavirnidem i ne pitajrni ne misli na menernzbogom ljubavi.
Ah tko znade èas kad se rodio?rn U poèetku žitja i ljubavirn Naša pamet leži uspavana!
Ah, ljubav, ljubavrnkakvu ima moć.
Ajmo večeras uzet barku od tvog starog, crna vesla, kad oni pripreme balnike eno ti ona vesla, kroz trag mjesečine prema brodu.
Ako Boga znašrnidi, nemoj da mi dašrnda te opet molimrnpusti me, neka duša zaplače.