Kad je ljudska snaga jednako podijeljena, stvara samo glupane ili osrednje nadarene, a kad je nejednako podijeljena, stvara one neskladnosti kojima se daje ime genij, i oni bi u vidljivu svijetu izgledale kao nakaze. Isti zakon vlada tijelom: savršenu ljepotu gotovo uvijek prati hladnoća ili glupost.
Kad kraljević prekrši zakon, treba biti kažnjen kao bilo tko drugi.
Kada se umiješaju sila ili novac, zakon ne pomaže.
Kao umjetnik morate imati određenu količinu oholosti.
Kapitalizam je ozakonjeni "reket" vladajuće klase.
Kvadrat nad hipotenuzom je jednak zroju kavadrata nad katetama.
Ljubav bez nade, ljubav koja nadahnjuje život, koja usađuje u njega klicu požrtvovnosti, koja oplemenjuje sve čine mišlju da se postigne idealno savršenstvo. Da, anđeli odobravaju takvu ljepotu; ona dovodi do spoznaje Boga. Neprestano se usavršavati da postaneš dostojan onoga koga ljubiš; prinositi mu potajne žrtve; obožavati ga izdaleka; davati svoju krv, kaplju po kaplju; žrtvovati mu svoje samoljublje; ne poznavati više ni ponosa ni srdžbe prema njemu; zatajiti mu čak okrutnu ljubomoru koju izaziva u srcu; dati mu sve što želi, pa bilo to i na vlastitu štetu; voljeti što on voli; okrenuti uvijek lice prema njemu da ga slijediš; a da on i ne zna. Ovakvu bi vam ljubav i vjeru oprostila; ona ne bi vrijeđala ni ljudske ni Božje zakone i vodila bi vas drugim putem nego vaše prljave požude.
Ljubav čini vrijeme prolazno. Vrijeme čini ljubav prolaznu.
Ljubav je zakon najjaèi od svih. Ljubav je zakon koji pobjeðuje.
Ljudi bi se trebali boriti za zakone kao što se bore za zidove vlastitog grada.
Ljudi se često razmeću hrabrošću,samo da potisnu kukavičluk.
Lopovi mora sjediti u zatvoru.
Manje obolijevaju oni s kojima se postupalo nježno.
Mi se možemo zalagati za ljudske zakone, ali ne smijemo zanemariti prirodne zakone.
Mi smo igrali s puno samopouzdanja, te da je do sada bio ključ. Nadam se, možemo uzeti više povjerenja u doigravanja.
Mi smo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Vjekovima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ko smo. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije kao na grebenu. Otrgnuti smo, a neprihvaćeni. Ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka, ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. Drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni, a odbacuju kad odslužimo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav. Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća.
Mir je iznad svega i sve drugo mora biti potčinjeno tome.
Mislim bijes je tako ružan.
Mislim da postoji nešto sebi nepošteno u pokušaju da se vrati i nered s prošlošću.
Mogu spasiti Englesku od bilo čega, osim od nje same