Žao mi je što sam napisao ovako dugačko pismo, nisam imao vremena napisati kraće.
Žedan je onaj koji je pio svu pamet svijeta.
Žena pada iz raznih uzroka : iz ljubavi , iz dosade , iz strasti fizičke , iz slabosti volje , iz interesa materijalnog , iz romantike , iz osvete .
Žigolo, pola je svijeta prošao otrov za žene, spreman na sve, taj je uvijek mogao.
Živio sam u sobi punoj ogledala, sve što sam mogao vidjeti sam bio ja.Uzimam svoj duh i razbijam svoja ogledala,sada cijeli svijet je tu za mene da vidi.
Zivot trošila sam dan po dan. Èekala taj susret nenadan, uz put voljela polovièno, sebe lagala odlièno.rn
Znam vrlo malo o glumi. Ja sam samo nevjerovatno nadareni krivotvoritelj.
Znaš, stalo mi je... Ali se uporno ponašam kao da nije. Gradim oko sebe zid do kojeg nitko ne može doći, ali ima jedna caka: Priđi! Reci mi riječ i taj će se zid pokazati kao jedna obična kula od karata koja izgleda moćno dok ne dođe nešto pred čim pada . . .
“Njihovi se pogledi susretoše i stopiše u jedno. U dodiru njihovih zjenica zadršće ljubav što u taj čas ne osjeti ni čeznuća, ni strasti, ni težnje ni želje - ljubav što se rodila u patnjama.rnNi ruke im se nisu dodakle ni usta primakla. Samo se suze u njihovim očima nijemo zagrliše čistim zagrljajem. Ni jedno nije progovorilo. Kao da su oboje željeli da se taj trenutak vine u vječnost.” rn- Marija Jurić Zagorka, Grička vještica I - VII