Pisanje knjige je najbliže ljudima kada prožive rađanje.
Pišem knjigu. Imam brojeve stranica.
Pjesnici znaju da strast pogoduje uspješnosti njihovih knjiga. Slomljeno srce danas samo pomaže da neka knjiga doživi po nekoliko izdanja.
Pjesnikov je zadatak traženje. A sposobnost velikih pjesnika nalaženje.
Pogledao je knjiga na zidovima, na svojim mračnim, istrošene bodljama, a on kao da se čuje čudno, daleki žamor dolazi iz njih. svaki od zatvorenih knjiga je vrata, a iza njega miješa sjene, glasove, zvukove, zaputivši se prema njemu s dubokom, tamnom mjestu.
Pokušavam napisati dijela za žene koje su tako komplicirana i zanimljiva kao što žene zapravo jesu.
Politika nije egzaktna nauka.
Poslije hrane, skloništa i prijatelja, priče su što nam najviše treba u svijetu.
Poštenje je prvo poglavlje u knjizi mudrosti.
Postoji glad za pričama u svima nama, čak i odraslima. Trebamo priče tako jako da smo čak spremni čitati loše knjige da ih dobijemo, ako ih dobre knjige ne dostave.
Priče su najvažnija stvar na svijetu. Da nema priča, ne bismo uopće bili ljudi.
Pročitao sam knjigu o Jobu sinoć, ja ne mislim da je Bog izlazi dobro u njemu.
Propustite obrok ako morate, ali ne propustite knjigu.
Radim za dvije godine na knjizi i izlazi i dva dana kasnije sam dobio moj prvi e-mail: Kada se sljedeći izlazi?
Riječi su moć. A knjiga je puna riječi. Budite pažljivi što vlast ste dobili od nje. Ali, znate što vam je činiti.
rnKažem vam da je prošao vakat gdje smo za borbu trebali sablju i pušku, danas se moramo oružati drugim oružjem i to perom i lijepom knjigom, naukom i školom, ako nam je stalo do sebe i svoj imetak uzmognemo održati i sačuvati. Današnji vakat treba učenih i načitanih ljudi. Nauka je sve i u životu mnogo toga čovjek nauči i iskusi te mu to bude vodič u bolji život. Čitajući knjige i novine ljudi se emancipiraju postaju pokretni i produktivni te korisniji sebi i svome narodu. Mi muslimani smo dužni da se sve više oružamo perom i knjigom jer još su u našim rukama kmeti te druge zemlje i kuće te mi to trebamo sačuvati da ostavimo svoj imetak našim potomcima kao što su nama naši očevi djedovi i pradjedovi ostavili.
rnNa kraju, mi je rekao sinko, bila su to sjajna vremena, ali danas mi se čini, da me potrošilo, malo previše žena.
San je dobra, rekao je, a knjige su bolje.
Sinèiæ mali ocu si na krilurnDrži knjigu punu slika, bajka;rnI zaèaran sluša pjesmu milu,rnŠto mu snenoj seci pjeva majka.rnNetom šapnu rujne usne sina:rnReci, tato, što je domovina?