A sada kada je sve gotovo, nema se šta za reæi. I ako si završio time da me sramotiš može iæi sam i reæi svima.rn
Ako govoriš loše o kantri glazbi, to je kao da govoriš loše o mojoj majci.
Ako priča ne radi, ja jednostavno ne mogu to završiti. To je ono što se obično govori nešto nije u redu.
Ako se ikada dogodi jos ijedan rat u Europi,on će sigurno nastati zbog neke glupe stvari na Balkanu.
Alkohol mi je do nosarna jezik mi do patosa.
Atif Gorčinić, djed Muhibov, doživio je selo u kojem je odrastao kao kaznu. Njegov otac, po kojem će Muhib dobiti ime, došao je u naše selo negdje početkom dvadesetog stoljeća. Ljeto je bilo na izmaku kad se on sa svojom ženom Safijom dovezao u jednoj kočiji koju je vukla volovska zaprega. Iako bijaše iz bogate porodice sa sobom je donio samo neki stari natkaz, bošču u kojoj bijaše zamotano nekoliko starih polica, i gramofon. Dok je ulazio u selo, svirao je bečki valcer i narod se preplašeno razbježao. Mislilo se da to opet dolazi neka vojska kojoj je car prodao Bosnu. Bio je to prvi susret ovdašnjih ljudi sa gramofonom i oni su se, izbezumljeno bježeći, kleli da čitava armada ide prema selu i da se na čelu kolone vihori žuta zastava. Ni najstariji nisu mogli odgonetnuti kojoj tadašnjoj državi pripada žuti bajrak. On, bajraktar, bio je sin Muhibov, Atif, koji je tad imao svega nekoliko mjeseci, a zastava bijahu njegove usrane pelene što ih je Safija raširila na dvije trklje iznad zaprege. Tako je Muhib, sa svojom vojskom - sa ženom Safijom za koju se kasnije pričalo da se odrekla oca u ime ljubavi prema mužu, i sa bajraktarom Atifom, koji je u djetinjstvu bio tako bijel da se gotovo moglo vidjeti kroz njega pa žene govorile da taj neće umrijeti nego se rastopiti poput kuglička sočice na dlanu - tako je on osvojio selo i odmah prvog dana, zahvaljujući čudnoj spravi sa ljudskim glasom, dobio epitet najpametnijeg čovjeka na svijetu. Sutradan ujutro, za kahvom, o njemu se pričalo kao o čovjeku koji zna i na čem nebo stoji, kad zna kutiju govoru i pjesmi naučiti, taj zna sve, pa i ono što je Bog od čovjeka sakrio. Trećeg dana po dolasku u selo Muhib je počeo učiti djecu da pišu i da se opiru tuđinskoj vlasti.
Bolje upoznaš osobu kad čuješ šta priča o drugima nego kad čuješ šta se o njoj priča.
Četiri Najljepše riječi u našem zajedničkom jeziku: Rekao sam ti.
Čovjek je izmislio jezik kako bi zadovoljio svoju duboku potrebu da se žale.
Čovjek je kriv jer prihvata svaki mamac. Čovjek mi liči na onog zeku kog mame šargarepom, koja je privezana za štap
Čovjek slabog duha često je žalostan kada se uklanja protivnicima,ali se lako rasrdi,ako mu se tko opre.
Da, ali ja osobno nikada nije bio kiseline glava velika.
Daleko od očiju, daleko od srca.
Darovitost i volja same su po sebi nedostatne.rn
Djeca trebaju više primjera nego kritike.rn
Dobro jutro kontradikcija pojmova.
Dobrota je jezik kojeg gluhi mogu čuti i slijepi vidjeti.
Drago mi je da me uspoređuju s Draženom, no smatram da nisam na njegovom nivou. On je bio Bog košarke, jedan od najboljih ikada. Nisam siguran da li mogu dostići njegov nivo, ali ću pokušati. Trudit ću se svaki dan.
Drugačiji jezik je drugačija vizija života.
Glazba je zaista univerzalan jezik, kada je izvrsno izrazio koliko duboko se kreću naše duše.