Imate jednu divnu scenu u filmu Casablanca, u kojoj Humphrey Bogard kaže Ingrid Bergman, kada shvati da ona voli drugog čvojeka: Nama ostaje naš Pariz. Dakle, njemu ostaje ono vrijeme u kojem je bio sretan, a on je istovremeno i sretan što je ona sada sretna, bez obzira što je s drugim. To je prava ljubav.rn
Internet postaje gradski trg globalnog sela sutrašnjice.
Istina nije za sve ljude,vec samo za one koji je traže.
Istina o mržnji je sazdana od sto niti. Pokušat ću da ukažem bar na dvije. Postojali su i još postoje učitelji mržnje. Oni koji svoje narode uče mržnji kao što djecu uče tablici množenja. Ta proizvedena mržnja, a znaju se i sredstva, i najbrži načini njene proizvodnje, ne može se precijeniti. Jer nikad, kao danas, nisu moćnici raspolagali tolikim i toliko učinkovitim oruđima za proizvodnju mržnje. Mislim da tim oruđima, danas, svaka vlast, od svojih podanika, može napraviti što god poželi. Gotovo je prirodno postalo da ljudi kupuju novine i gledaju TV kako bi doznali koga će danas da mrze. A sad nešto o ljudskoj prirodi. Lav Tolstoj je negdje napisao: voli se ono što se razumije. Iz tog ugla gledano, mrziti je mnogo lakše nego voljeti. Da bi nekog volio, moraš uložiti napor da ga shvatiš, da uđeš unutra, da ga pogledaš iznutra: mržnja bi, na taj način, mogla biti dokaz i izraz vječite ljudske gluposti, mentalne ograničenosti, duhovne lijenosti. Za mržnju ne samo da nije potrebno ulagati nikakav saznajni napor, ni rad mašte, nego obratno: da bi mrzio Drugog, neophodno je da o njemu ne znaš ništa. Zato su stereotipi, to jest predrasude jednih o drugima, tako pouzdani prozvođači mržnje: stereotip naređuje da obustaviš vlastito mišljenje, a laž o Drugom ti servira kao krajnu istinu o njemu. Ako se vratimo Tolstoju koji kaže da se voli što se poznaje, nema nikakve sumnje da su prozvođači mržnje rukovođeni obratnom mišlju: mrzi se ono što se ne poznaje."
Ja sam navikao da ne brine niko o meni.
Ja sam silovatelj i sadistička svinja, 'ako ti to tetovaža ukloniti ću ga izboriti u čelo, razumiješ?
Jedno za drugo mi nismo,rnsasvim druga sorta uvijek bili smo.
Jednom kada napišeš pjesmu i pustiš je pred obožavateljima ona postane njihova.To može biti pjesma uz koju se bude,uz koju plaču ili uz koju se vesele.To više nije tvoja pjesma.
Kad bismo htjeli biti samo sretni,to bismo lako postigli.Ali mi želimo biti sretniji od drugih,a to je veoma teško,jer smatramo druge sretnijima nego što jesu.
Kad bismo htjeli biti sretni, lako bismo postigli svoj cilj. Ali mi želimo biti sretniji od drugih, a to je teško jer druge uvijek vidimo sretnijima nego što doista jesu.
Kad jednom cijeli život nas mirno na kocku stavišrnkao da nismo nikad rekli mi:dok nas smrt ne rastavi!
Kada imate dijete, što je pokrenulo eksploziju u vašem braku, a kad se prašina slegne, vaš brak je drugačiji od onoga što je bio. Nije bolje, nužno; ne i gore, nužno; ali drugačije.
Kada ja prodam alkohol to nazivaju švercanom robom, a kad ga prodaje gospoda na Lake Shore Drive aveniji onda je to gostoprimstvo.
Kako malo mašte imamo za bol koju nanosimo drugima.
Kao da kradem te od svih samo za sebe.rnNek te ostave, nek mi ne diraju tebe.rnI kad i dušu otrujem najgore kad te ranim,rni opet sve to prezirem dok se pred tobom branim.rn
Kao što je ljubav prema životu zapravo samo strah od smrti, tako i društvenost ljudi zapravo nije direktna; ona se, naime, ne zasniva na ljubavi prema društvu, nego na strahu od samoće.
Korake ti znam, kao bez glavernsad žuriš kuda ne pitam.rn
Kotača koji škripi najglasniji je onaj koji dobiva mast. rnrnrn
Krive riječi, tako često na krivini čekaju,rnkad je vrijeme da se smire, neće ili ne znaju.rnKirive riječi, još me sjete koliko sam propustilarnšto sam ikad tebe pustila.
Lakše je druge usrećiti nego sam biti sretan