Čekam te noć i dan,nemam vremena za san,zovem hitnu u pomoć,muči me nostalgija.
Čekam te noć i dan,rnNemam vremena za san.
Čemu sunčan dan tmurnim ljudima?
Često mislim da je noć življa i bogatije obojena nego dan.
Cija li si kad se zora sprema, cija li si kad mjeseca nema, cija li si ko te zove milo, hej, Jasmina sta je s nama bilo ?rn
Činim samo ono što mi hrabrost kaže.Mislim da je pametno slušati savjete drugih,ali na kraju dana,ti si jedini tko može reći što je dobro za tebe.
Čovjek će nestati kao pješčani lik u žalu. O današnjem vremenu možemo misliti samo u vakuumu isčezlog čovjeka.
Čovjek je sklon zaboravu, a tehnika zaboravljanja, vremenom, postaje presudna ljudska vještina. Kada zaborav, taj car, ne bi znao da zasjeni ostrašćene misli i preda ih pameti na raspoređivanje, mozak bi postao običan kontejner. Da li bi naredni dan uopšte mogao da počne bez zaborava?
Čovjek može napraviti samo ono što može. Ali ako to radi svaki dan, može mirno spavati i nastaviti s time i sutra.rn
Čovjek ne raste iz dana u dan, nego iz rane u ranu.
Čovjek zbilja, koliko god se uznosio, shvati da od prirode još uvijek i debelo zavisi. Valjda je toliko nastoji i uništiti, ne bi li nekako ostao sam i jedini, misleći da će mu tako biti bolje. To bezbeli neće ići, pa će ona, to jest natura, do sudnjega dana biti dio njega.
Čudni su četinari. Bog šalje kišu, a njihovo se lišće ne ukvasi, Bog šalje sunce, a oni se ne raduju. Bog šalje vejtar, a oni se ne ljuljaju, Bog šalje san i smrt drveću, a oni se zelene. Ali kad uđeš u šumu, ti osjetiš da se tlo pod tvojim korakom ugiba i noga ti upada u nešto mekano i trulo. To su milijarde iglica koje su, kao suze ponosita čovjeka, nečujno i nevidljivo pale. I vidiš sitne točkice stvrdnute smole koja je, preko noć, u času crnog mraka, kad ni najbliži susjed ne može da vidi, potekla iz srca koje se u bolu steglo. A izjutra, kad probuđeni fjur potjera stotinu vjetrova na sve strane, dremljiva stabla se u nekoj vrtoglavoj liniji povedu za strujom, ali vrhovi njihovi su i tada budni i mirni kompasi u neke neslućene predjele i daljine.
Čula sam da si ovih dana na jedan san točku stavio.
Da li ste ikada primjetili da ponekad cijelu Srijedu mislite kako je Četvrtak? I sljedeći dan sve se vrati u normalu. Ili se ikad zateknete u jednoj od soba u svojoj kući i ne znate zašto ste tu?
Da li ste ikada zaspali u podne i probudili se uvečer i ne znate koji je dan? Ili kad ležite na jastuku i zatvorite donje oko jastuk je negdje dole, ako zatvorite donje, otvorite gornje jastuk je gore. I to ponavljate nekoliko puta! Misterija jastuka!
Da li ste zadovoljni današnjim jutrom ili mislite da bi i ono moglo biti ljepše i toplije?Sem nas, ništa nije toliko dobro da ne bi moglo biti bolje.
Da mi te vrati samo jedan dan.
Da nisam nogometaš, bio bih djevac.
Da sve je ovo bilo jućer,već bi danas pjevala.Da sve je ovo bilo jućer već bih danas lagala da sam dobro i da sam loše spavala.
Da te vidim rano, da te vidim Anornbilo bi mi dostarnsretna dusa mi je, samo s jednim nije žedna tebe osta.